30.12.12
24.9.12
Veganizam i Veganska Kuhinja
Veganizam je filozofija i nacin zivota ciji sljedbenici ne koriste nikakvu vrstu zivotinjskih proizvoda, posebno u ishrani. Ali moze se reci da se Veganizam sam u sebi razdvaja na nekoliko vrsta : dijetalni veganizam, eticki veganizam, ekoloski veganizam...Dok neki vegani izbjegavaju zivotinjske proizvode samo u ishrani neki su to rasirili na citav nacin zivota.
U veganskoj kuhinji se ne koriste nikakve vrste proizvoda koje su zivotinjskog porjekla sto znaci da nikakva vrsta mesa, morskih plodova, jaja, puter, mljeko i mljecni proizvodi se ne koriste. Kao sto je gore navedeno Veganizam sam u sebi ima razlicite kategorije tako da naprimjer neki med svrstavaju kao "ok" a neki ga drze van dijete.
Ja se ne sjecam kada i kako sam prvi put cula za Veganizam ali moram reci da mi je zvucilo vrlo cudno. Iako nikada nisam bila ljubitelj mesa i bila sam prosla kroz fazu vegetarijanizma, odmah sam pomislila da to mora biti vrlo tesko jer vegani ne mogu jesti palacinke jer sadrze jaja i mljeko.Tek dosta kasnije sam shvatila kako je to bilo naivno misljenje.
Kasnije sam se izbliza uvjerila da vegani zapravo imaju zamjenu za sve zivotinjske proizvode i ne uskracuju sebi nikakvo kulinarsko zadovoljstvo. Moram reci da Veganizam uvjek ne mora znaciti da su jela prirodna, zdrava i na biljnoj bazi jer da bi zamjenuli neke zivotinjske proizvode koriste se hemijski sastavi.
Evo nekoliko primjera sta se koristi u Veganskoj kuhinji umjesto nekih zproizvoda zivotinjskog porjekla :
- Sir - Tofu (sojin sir)
- Meso - Soja i sojini proizvodi, zitarice kao na primjer zelena leca, jezgricasto voce
- Mljeko - sojino mljeko
- Zelatin -agar agar
- Jogurt- Sojin jogurt
- Jaja - tofu/sojino mljeko/banana
itd...
Gore navedeni neki primjeri vaze kao zamjena hrambene vrijednosti a neki i kao zamjena u tehnici pripreme.
Veganska kuhinja je posebna oblast sa posebnim pravilima, nacinima, tehnikama u kojoj se ocito vidi utjecaj kineske i indijske kuhinje, ali to ne znaci da je komplikovano ili tesko. Ja nisam vegan, nisam cak ni vegetarijanac jer cesto uzivam u morskim plodovima i ponekad mesu, obozavam sireve ali temelj moje ishrane je povrce i voce. Tako da sam se preko prijatelja pomalo zainteresovala za Vegansku kuhinju i imala priliku da probam specjalitete Veganskog sefa poznatog Veganskog restorana.
Prvo sto me odusevilo je raznovrsnost materijala, zacina i mastoviti nacin na koji sve to spajaju. Dzumbir, sirce od rize, sojin sos, quinoa, chilli, mljeko od kokosa, vanilija, svjezi komorac(anis), muskatni orah, suho voce, raznovrsno zacinsko bilje, avokdao su neki od materijala koje prije nisam nikako,vrlo rijetko ili u drugom kontekstu koristila a koji sada cesce i raznovrsnije nalaze mjesto u mojoj kuhinji.
Iako ja kolace i deserte pravim po staroj skoli sa jajima i mljekom ako je potrebno, okusila sam i veganske kolace i moram reci da su ukusni i da nema neke rezlike. Palacinke nisam probala ali vegani kazu da su ok :)
Prije sam imala misljenje da je Veganski nacin ishrane nezdrav i da u tom slucaju organizam ne uzima sve potrebne proteine, vitamine, minerale ali s vremenom ocito sam vidjela da je to moguce sa trudom, znanjem ali i ekonomskim sredstvima. Za tu vrstu ishrane treba se potruditi jer nemozete uletiti u bilo koji restoran da rucate, trebate nauciti raznovrsne materijale i recepte, pronaci neke od tih materijala moze biti poseban poso, a i cijene tih sredstva su vecinom visoke, plus trebate kuhati redovno. A moram reci da Veganizam moze utjecati i na socijalni zivot, jer izaci vani na rucak sa prijateljima, biti pozvan na veceru moze biti komplikovana situacija.
Vegan Yum Yum je web stranica Lauren Ulm na kojoj ona dijeli veganske recepte a uskoro je napisala i knjigu recepata sa istim naslovom. Ova web stranica a i knjiga su dobar izvor za vegane i znatizelje.
Fotografiye sa Vegan Yum Yum :
Avocado Wasabi Salad
Seitan And Broccolini With Clementine Teriyaki
Plum Kuchen
Vegan Pancakes
U veganskoj kuhinji se ne koriste nikakve vrste proizvoda koje su zivotinjskog porjekla sto znaci da nikakva vrsta mesa, morskih plodova, jaja, puter, mljeko i mljecni proizvodi se ne koriste. Kao sto je gore navedeno Veganizam sam u sebi ima razlicite kategorije tako da naprimjer neki med svrstavaju kao "ok" a neki ga drze van dijete.
Ja se ne sjecam kada i kako sam prvi put cula za Veganizam ali moram reci da mi je zvucilo vrlo cudno. Iako nikada nisam bila ljubitelj mesa i bila sam prosla kroz fazu vegetarijanizma, odmah sam pomislila da to mora biti vrlo tesko jer vegani ne mogu jesti palacinke jer sadrze jaja i mljeko.Tek dosta kasnije sam shvatila kako je to bilo naivno misljenje.
Kasnije sam se izbliza uvjerila da vegani zapravo imaju zamjenu za sve zivotinjske proizvode i ne uskracuju sebi nikakvo kulinarsko zadovoljstvo. Moram reci da Veganizam uvjek ne mora znaciti da su jela prirodna, zdrava i na biljnoj bazi jer da bi zamjenuli neke zivotinjske proizvode koriste se hemijski sastavi.
Evo nekoliko primjera sta se koristi u Veganskoj kuhinji umjesto nekih zproizvoda zivotinjskog porjekla :
- Sir - Tofu (sojin sir)
- Meso - Soja i sojini proizvodi, zitarice kao na primjer zelena leca, jezgricasto voce
- Mljeko - sojino mljeko
- Zelatin -agar agar
- Jogurt- Sojin jogurt
- Jaja - tofu/sojino mljeko/banana
itd...
Gore navedeni neki primjeri vaze kao zamjena hrambene vrijednosti a neki i kao zamjena u tehnici pripreme.
Veganska kuhinja je posebna oblast sa posebnim pravilima, nacinima, tehnikama u kojoj se ocito vidi utjecaj kineske i indijske kuhinje, ali to ne znaci da je komplikovano ili tesko. Ja nisam vegan, nisam cak ni vegetarijanac jer cesto uzivam u morskim plodovima i ponekad mesu, obozavam sireve ali temelj moje ishrane je povrce i voce. Tako da sam se preko prijatelja pomalo zainteresovala za Vegansku kuhinju i imala priliku da probam specjalitete Veganskog sefa poznatog Veganskog restorana.
Prvo sto me odusevilo je raznovrsnost materijala, zacina i mastoviti nacin na koji sve to spajaju. Dzumbir, sirce od rize, sojin sos, quinoa, chilli, mljeko od kokosa, vanilija, svjezi komorac(anis), muskatni orah, suho voce, raznovrsno zacinsko bilje, avokdao su neki od materijala koje prije nisam nikako,vrlo rijetko ili u drugom kontekstu koristila a koji sada cesce i raznovrsnije nalaze mjesto u mojoj kuhinji.
Iako ja kolace i deserte pravim po staroj skoli sa jajima i mljekom ako je potrebno, okusila sam i veganske kolace i moram reci da su ukusni i da nema neke rezlike. Palacinke nisam probala ali vegani kazu da su ok :)
Prije sam imala misljenje da je Veganski nacin ishrane nezdrav i da u tom slucaju organizam ne uzima sve potrebne proteine, vitamine, minerale ali s vremenom ocito sam vidjela da je to moguce sa trudom, znanjem ali i ekonomskim sredstvima. Za tu vrstu ishrane treba se potruditi jer nemozete uletiti u bilo koji restoran da rucate, trebate nauciti raznovrsne materijale i recepte, pronaci neke od tih materijala moze biti poseban poso, a i cijene tih sredstva su vecinom visoke, plus trebate kuhati redovno. A moram reci da Veganizam moze utjecati i na socijalni zivot, jer izaci vani na rucak sa prijateljima, biti pozvan na veceru moze biti komplikovana situacija.
Vegan Yum Yum je web stranica Lauren Ulm na kojoj ona dijeli veganske recepte a uskoro je napisala i knjigu recepata sa istim naslovom. Ova web stranica a i knjiga su dobar izvor za vegane i znatizelje.
Fotografiye sa Vegan Yum Yum :
21.9.12
Ljetne Olimpijske Igre/Olimpijade London 2012
Ovo je bio treci put da je London bio domoacin Olimpijskih Igara (ostale dvije su bile 1908 i 1948 godine). Olimpijada je otvorena u Petak 27 Jula 2012 fantasticnom svecanom ceremonijom "Isles of Wonder" koju je organizovao i osmislio filmski direktor Danny Boyle.
Na Olimpijskim Igrama ucestvuje vise od 10.000 sportista iz 204 zemlje.
Bosna i Hercegovina od 1992 godine na Olimpijskim Igrama i nazalost do sada nema ni jednu medalju. Na Olimpijadi u Londonu takmicilo se ukupno sest sportista iz Bosne i Hercegovine.
- Nedzad Fazlija - Streljastvo
- Ensar Hajder - Plivanje
- Lucia Kimani - Atletizam (Maraton)
- Amel Mekic -Dzudo
- Kemal Mesic -Atletika (Bacanje Kugle)
- Ivana Ninkovic - Plivanje
Moram reci da nisam bila bas uzbudena i nisam bila u Olimpijskom duhu nekoliko mjeseci prije Olimpijade, ali kako su se igre blizile polako sam i ja usla u taj duh. Bilo je nemoguce biti u Londonu a ostati ravnodusan prema toj ogromnoj organizaciji. Kao prvo zastave zemalja koje su ucestvovale bile su objesene u Regent Street, u centralnom Londonu. BIH zasta je bila odma naOxford Circus-u, kod metro stanice.
Kako su se igre priblizavale shvatila sam da je bio veliki promasaj ne kupiti karte davno davno prije igara. Potraznja za kartama je bila luda i nisam se usudula ulaziti u to ludilo. Ali neka takmicenja kao Zenske i Muske maratonske trke, biciklizam su bile na ulicama grada tako da osim starta i finisha to se moglo gledati bez karata.
Posto se Lucia KIMANI takmicila za Bosnu i Hercegovinu odlucila sam otici, gledati i navijati na zenskom maratonu. Prije maratona imala sam i malu pripremu; kupila sam veliku BIH zastavu. To jutro kisa je pljustila tako da zamalo nisam odustala ali na kraju ipak sam otisla.
Nasla sam super mjesto negdje na sredini rute. Prvo je bilo ljudi ispred mene ali posto nisu znali da ce atleticari trcati tuda jos pet puta, poslje prvog prolazka vecina ih je otisla i ja sam se nasla u prvom redu tik uz ogradu.
Kasnije se razvedrilo ali na pocetku neko vrijeme bilo je tesko drzati kisobran i zastavu u isto vrijeme. Kad je kisa stala stavila sam zastavu ispred ograde i navijala sam za Luciju kada je prolazila ispred mene, NADAM SE DA ME CULA! :)
Lucija Kimani je odustala od takmicenje izmedu 35.-40. kilometra, a prije odustajanja nalazila se izmedu 90.-100. mjesta. Zlatnu madalju na maratonu je osvojila Tiki Gelana iz Etijopije (2:23:07), srebrenu Priscah Jeptoo iz Kenije (2:23:12), a bronzanu madalju Tatjana Petrova iz Rusije (2:23:29).
Ni ove godine na Olimpijskim igrama Bosna i Hercegovina nije dobila ni jednu madalju ali svaka cast svim sportistima koji su se takmicili u ime Bosne i Hercegovine. Ne gubim nadu, iduci put ce biti bolje...
Ali zato na Paraolimpijskim igrama reprezentacija Bosne i Hercegovine je dobila opet zlatnu medljau u odbojci.Odbojkasi BIH finalnu utakmicu su odigrali sa Iranom i dosli do zlatne madalje. Koji ponos i sreca! Samo mi je zao sto nisam bila u sali i gledala uzivo.
Eto to su moji dojmovi sa Ljetnih Olimpijskih Igara u Londonu. Iduce Igre ce biti odrzane 2016 godine u Brazilu. Ko zna, mozda da se nadem tamo! :)
Na Olimpijskim Igrama ucestvuje vise od 10.000 sportista iz 204 zemlje.
Bosna i Hercegovina od 1992 godine na Olimpijskim Igrama i nazalost do sada nema ni jednu medalju. Na Olimpijadi u Londonu takmicilo se ukupno sest sportista iz Bosne i Hercegovine.
- Nedzad Fazlija - Streljastvo
- Ensar Hajder - Plivanje
- Lucia Kimani - Atletizam (Maraton)
- Amel Mekic -Dzudo
- Kemal Mesic -Atletika (Bacanje Kugle)
- Ivana Ninkovic - Plivanje
Moram reci da nisam bila bas uzbudena i nisam bila u Olimpijskom duhu nekoliko mjeseci prije Olimpijade, ali kako su se igre blizile polako sam i ja usla u taj duh. Bilo je nemoguce biti u Londonu a ostati ravnodusan prema toj ogromnoj organizaciji. Kao prvo zastave zemalja koje su ucestvovale bile su objesene u Regent Street, u centralnom Londonu. BIH zasta je bila odma naOxford Circus-u, kod metro stanice.
Kako su se igre priblizavale shvatila sam da je bio veliki promasaj ne kupiti karte davno davno prije igara. Potraznja za kartama je bila luda i nisam se usudula ulaziti u to ludilo. Ali neka takmicenja kao Zenske i Muske maratonske trke, biciklizam su bile na ulicama grada tako da osim starta i finisha to se moglo gledati bez karata.
Posto se Lucia KIMANI takmicila za Bosnu i Hercegovinu odlucila sam otici, gledati i navijati na zenskom maratonu. Prije maratona imala sam i malu pripremu; kupila sam veliku BIH zastavu. To jutro kisa je pljustila tako da zamalo nisam odustala ali na kraju ipak sam otisla.
Nasla sam super mjesto negdje na sredini rute. Prvo je bilo ljudi ispred mene ali posto nisu znali da ce atleticari trcati tuda jos pet puta, poslje prvog prolazka vecina ih je otisla i ja sam se nasla u prvom redu tik uz ogradu.
Kasnije se razvedrilo ali na pocetku neko vrijeme bilo je tesko drzati kisobran i zastavu u isto vrijeme. Kad je kisa stala stavila sam zastavu ispred ograde i navijala sam za Luciju kada je prolazila ispred mene, NADAM SE DA ME CULA! :)
Lucija Kimani je odustala od takmicenje izmedu 35.-40. kilometra, a prije odustajanja nalazila se izmedu 90.-100. mjesta. Zlatnu madalju na maratonu je osvojila Tiki Gelana iz Etijopije (2:23:07), srebrenu Priscah Jeptoo iz Kenije (2:23:12), a bronzanu madalju Tatjana Petrova iz Rusije (2:23:29).
Ni ove godine na Olimpijskim igrama Bosna i Hercegovina nije dobila ni jednu madalju ali svaka cast svim sportistima koji su se takmicili u ime Bosne i Hercegovine. Ne gubim nadu, iduci put ce biti bolje...
Ali zato na Paraolimpijskim igrama reprezentacija Bosne i Hercegovine je dobila opet zlatnu medljau u odbojci.Odbojkasi BIH finalnu utakmicu su odigrali sa Iranom i dosli do zlatne madalje. Koji ponos i sreca! Samo mi je zao sto nisam bila u sali i gledala uzivo.
Eto to su moji dojmovi sa Ljetnih Olimpijskih Igara u Londonu. Iduce Igre ce biti odrzane 2016 godine u Brazilu. Ko zna, mozda da se nadem tamo! :)
Najbolji Nacin Skidanja Sminke
Vec sam na blogu pisala o Biodermi, to mozete procitati ovdje. I tako sam u nestasici Bioderminog proizvoda, sa nadom da ce ga zamjenuti kupila Avene-ov "Micellar Lotion" koji sluzi za istu namjenu: ciscenje i skidanje sminke sa lica (za osjetljivu kozu).
Nazalost (jer Avene proizvodi se prodaju skoro u svakoj drogeriji u Londonu a Bioderma proizvodi nigdje) Avene se ni ne priblizuje efektu Bioderma Sensibio H2O-a. Kao prvo Sensibio H2O je pogodan za koristenje oko ociju a Avenov proizvod nije.To je veliki minus posebno ako putujete jer morate nositi ekstra bocicu za ciscenje sminke sa ociju. Poslje ciscenja sa Avenovim losionom lice ne osjecam potpuno cistim, osjecam potrebu da ciscenje ponovim sa jos nekim proizvodom.
Avene je brend koji inace volim, koristim njihove proizvode za zastitu od sunca, Avene Thermal Spring Water (obozavam ovo!), kreme ali u ovom Avene Vs. Bioderma raundu Bioderma stvarno nadmasuje Avene sa velikom razlikom.
Evo vec pet (5!) godina kako koristim Bioderma Sensibio H2O Solution Micellaire i prezadovoljna sam. Uprkos teskoci da dodem do ovog proizvoda, mislim da vise ne trebam tragati za nekom zamjenom. Bioderma Solution Micellaire je najbolji nacin za skidanje sminke. Tacka.
Nazalost (jer Avene proizvodi se prodaju skoro u svakoj drogeriji u Londonu a Bioderma proizvodi nigdje) Avene se ni ne priblizuje efektu Bioderma Sensibio H2O-a. Kao prvo Sensibio H2O je pogodan za koristenje oko ociju a Avenov proizvod nije.To je veliki minus posebno ako putujete jer morate nositi ekstra bocicu za ciscenje sminke sa ociju. Poslje ciscenja sa Avenovim losionom lice ne osjecam potpuno cistim, osjecam potrebu da ciscenje ponovim sa jos nekim proizvodom.
Avene je brend koji inace volim, koristim njihove proizvode za zastitu od sunca, Avene Thermal Spring Water (obozavam ovo!), kreme ali u ovom Avene Vs. Bioderma raundu Bioderma stvarno nadmasuje Avene sa velikom razlikom.
Evo vec pet (5!) godina kako koristim Bioderma Sensibio H2O Solution Micellaire i prezadovoljna sam. Uprkos teskoci da dodem do ovog proizvoda, mislim da vise ne trebam tragati za nekom zamjenom. Bioderma Solution Micellaire je najbolji nacin za skidanje sminke. Tacka.
10.7.12
Made In Dagenham
Niam odavno pisala, ali evo konacno i ukratko da preporucim ovaj fim.
Film je izasao 2012 godine a snimljen je u Velikoj Britaniji. Direktor filma je Nigel Cole, glavnu ulogu glumi Sally Hawkins.
U filmu Sally Hawkins (Rita O'Grady) je voda strajka zena u Ford-ovoj Dagenham fabrici. Cilj strajka su jednake plate.
Dobar film, pogledajte. U nekim drzavam je prikazan pod imenom "We Want Sex Equality".
Film je izasao 2012 godine a snimljen je u Velikoj Britaniji. Direktor filma je Nigel Cole, glavnu ulogu glumi Sally Hawkins.
U filmu Sally Hawkins (Rita O'Grady) je voda strajka zena u Ford-ovoj Dagenham fabrici. Cilj strajka su jednake plate.
Dobar film, pogledajte. U nekim drzavam je prikazan pod imenom "We Want Sex Equality".
5.4.12
Opsada Sarajeva
Danas na internet izdanju Oslobodjenja procitah ovaj tekst o opsadi Sarajeva pa pomislila sam da bi bilo dobro da to podjelim i ovdje :
Hronologija Opsade Sarajeva
1992.
MART 1992.
Evropska zajednica donijela odluku da se održi referendum, kao uslov za priznanje nezavisnosti BiH. SDS pozvao na bojkot referenduma.
Po zatvaranju glasačkih mjesta u Sarajevu, na referendumu za nezavisnost, iza ponoći, postavljene barikade na ključnim saobraćajnicama.
SDS pokušava oružanim putem poništiti rezultate referenduma.
Mirovna povorka građana krenula ka barikadama. Oko 22.00 kolona srušila barikade.
Ispred zgrade Parlamenta održan veličanstven miting, kao Oda miru.
Na Sarajevski aerodrom sletio prvi američki Herkules, sa humanitarnom pomoći.
UN trupe se stacioniraju u sarajevski Dom penzionera.
Glavni štab UN-a u Sarajevu počeo s radom.
APRIL 1992.
Na sjednici Predsjedništva BiH od 4. aprila donesena odluka o mobilizaciji za one "koji to žele".
Rektor Sarajevskog univerziteta Jusuf Mulić odobrio korištenje bazena na Fakultetu za fizičku kulturu, za rekreaciju plavaca - UN vojnika.
U mirovnoj koloni građana ubijena studentica Suada Dilberović, snajperom sa obližnjih brda, od strane oružanih formacija bosanskih Srba. Ona je prva žrtva od snajpera u Sarajevu.
Građani provalili barikadu na Mostu Vrbanja, uz povike "Izlazite, bagro! Lopovi!" Povorka građana razvalila vrata i prodrla u Skupštinu.
EZ priznala BiH.
SAD priznale BiH.
U Sarajevu uveden policijski sat.
U Sarajevu vlada haos. Svuda pljačke prodavnica.
Olimpijski muzej zapaljen.
U Sarajevu organizovan štab TO.
MAJ 1992.
U Sarajevu je 17.000 izbjeglica koji sele iz jednog dijela grada u drugi.
Sarajevo je pod opsadom. Zatvoren krug oko grada u prečniku od oko 60 kilometara. Postavljeni su tenkovi, minobacači, snajperi, topovi.
Prilikom povlačenja JNA iz zgrade Komande, na Mostu Skenderija došlo do sukoba.
Nakon povratka iz Lisabona, JNA zarobljava predsjednika Predsjedništva Aliju Izetbegovića, njegovu kćerku koja je u pratnji i Zlatka Lagumdžiju. Oslobođeni su poslije dugih pregovora o razmjeni.
Juka Prazina, paravojni lider gradskih jedinica, postaje glavnokomandujući Specijalnih jedinica MUP-a BiH.
Vode se borbe oko kasarni JNA.
Vode se ulične borbe u različitim gradskim zonama.
BiH postala članica UN-a.
Zapaljena "Zetra".
Sefer Halilović imenovan za komandanta TO.
Teški artiljerijski napad na porodilište.
Masakr nad civilima u redu za hljeb.
JUNI 1992.
Iseljena najveća kasarna JNA Maršal Tito, u centru grada.
Izgorjela zgrada dnevnog lista Oslobođenje pod teškim artiljerijskim napadima.
Na barikadi snaga bosanskih Srba, pri izlasku iz grada, zaustavljeni bh. olimpijci na putu za Olimpijske igre u Barceloni.
Po gradu lutaju napušteni kućni ljubimci jer su vlasnici napustili grad.
Francuski predsjednik Francois Mitterrand potpuno nenajavljeno sletio na zatvoreni Sarajevski aerodrom. Otišao u obilazak grada pod opsadom.
Odlukom Predsjedništva BiH uvedena radna obaveza.
JULI 1992.
Novi član Predsjedništva iz redova srpskog naroda Nenad Kecmanović pobjegao iz Sarajeva.
Učenik Josip Čapelj dao 200.000 dinara ušteđevine Oružanim snagama BiH. "Ja želim da me oni oslobode."
Violončelista Vedran Smajlović svirao na ulici, u centru grada.
Inkasanti pokušavaju da naplate TV pretplatu.
Konvoj majki i djece u organizaciji Dječije ambasade otišao za Italiju.
U gradu nema vode. Snage bosanskih Srba drže sve rezervoare pod kontrolom.
Slikari izlažu svoje slike u haustorima.
AVGUST 1992.
U konvoju koji se uputio u Njemačku s djecom bez roditelja snajperom pogođene bebe.
Romi iz naselja Butmir odlaze da prezime u Italiju.
Aerodrom zatvoren zbog granatiranja.
Dino Merlin komponovao bosansku himnu.
Otišao konvoj Jevreja iz Sarajeva.
Granatama zapaljen hotel Evropa.
Nacionalna biblioteka izgorjela u teškom artiljerijskom napadu.
U sarajevskim bolnicama ljekari i medicinsko osoblje gladuju.
SEPTEMBAR 1992.
Gradom vlada epidemija enterokolitisa i dizenterije.
Srušen talijanski humanitarni avion.
Ministarstvo obrazovanja izdalo saopštenje da upis u škole zavisi od bezbjedonosnih uslova.
Premijera prve ratne predstave Sklonište u izvedbi Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).
Dječiji hor Palčići piše princezi Diani o onome što im se događa.
U gradu haraju glad, bolest, beznađe i smrt.
Muslimani i Hrvati bježe s Grbavice, plaćajući Srbima otkup za život.
Odigrana utakmica Sarajevo - UNPROFOR. Rezultat 12:3.
OKTOBAR 1992.
Gradonačelnik Sarajeva izdao proglas: "Građani, ne sijecite drveće! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga." Agregati za struju rade u kafićima, a ne u bolnicama.
Plate članova Predsjedništva BiH - 20 DEM po crnom kursu.
Sarajlije potresa zvuk motorke u zoru, kada se sijeku najbolja stabla.
Velepekara teško granatirana. Izgorio mlin.
Sarajlije pronalaze vodu pomoću rašlji i viska.
Pojavili se bosanski pasoši u ograničenom broju.
NOVEMBAR 1992.
Konvoj sarajevskih Slovenaca napustio Sarajevo. Slovenci otišli u Sloveniju.
Ranjenici čekaju na izlazak iz grada.
Savjet UNHCR-a građanima: Jedite svakih 6-7 dana lanč- paket iz humanitarne pomoći.
Pošta priključila 30.000 telefona prioritetima, isključivo za lokalnu komunikaciju jer veze sa svijetom ne funkcionišu.
U gradu se osnivaju banke.
DECEMBAR 1992.
Snage bosanskih Srba izvele težak napad na Otes.
Svaki Sarajlija ima pravo na 0,333 kg hljeba ili 0,174 kg brašna (brašno dobijaju oni dijelovi grada u koje hljeb ne može stići).
Aerodrom zatvoren, Sarajevo čeka novi krug humanitarne pomoći.
Na sjednici Predsjedništva BiH donesena odluka da Alija Izetbegović ostaje predsjednik dok traje rat.
Proslavljen Božić u bazi UNPROFOR-a. Vojnici Francuskog bataljona pjevali: "Molimo se za mir u Sarajevu."
1993.
JANUAR 1993.
U 1992. godini prosječni Sarajlija je živio na hljebu. Poređenja radi, prosječni Evropljanin u jednoj godini pojede 55 kg hljeba, a prosjek Sarajlije u '92. godini je 180 kg hljeba.
U sarajevskoj porođajnoj klinici porođaji se obavljaju uz svjetlost svijeća. Niko im ne dolazi, niko im ne pomaže.
U toku je promjena imena gradskih ulica.
Održana promocija idejnih rješenja prvih poštanskih bh. maraka.
Proslavljen pravoslavni Božić.
Potpredsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić ubijen na putu za Sarajevski aerodrom u UN vozilu.
Bosanski Srbi bacili granatu na red za vodu kod Sarajevske pivare.
Cijene na sarajevskim pijacama:
Jedna penzija = 2 jaja
Borac Armije BiH ima platu 20.000 din = 4 kafe u kafiću ili kutija cigareta
1 kg junećeg mesa = 50 DEM
Havarije u Toplani i Vodovodu.
FEBRUAR 1993.
Bosanski Srbi granatiraju pogrebne povorke, sahrane i bolnice u Sarajevu.
U gradu vlada ratna hiperinflacija.
Obustavljeni UNHCR letovi.
Počeo rad srednjih škola u mjesnim zajednicama, poslovnim prostorima, stanovima.
Proglašeni najbolji sportisti u BiH '92. godine: šahisti Vesna Bašagić i Ivan Sokolov.
Otvoreno prvo ratno kino Obala. Projekcije se održavaju u sarajevskim podrumima.
Oslobođenje posjetila Bianca Jagger.
MART 1993.
Japan poslao konzerve tunjevine za humanitarnu pomoć u vrijednosti od 5.000.000 $ - to je nutricionistički najvrednija hrana za ovaj vid ishrane.
Obnovljen rad srpskog humanitarnog društva Dobrotvor.
U Sarajevu održan rock koncert Help Bosnia Now!
U Sarajevu suđenje Borislavu Heraku za zločine protiv čovječnosti. Sudija: Fahrudin Teftedarija.
Teški artiljerijski napad na grad.
U Kamernom teatru 55 održana Molitva za mir.
APRIL 1993.
Otvoreno Koševsko groblje, 27 godina nakon zatvaranja, zbog nedostatka prostora za ukop žrtava ubijenih snajperima i granatama.
U Sarajevo stigla Susan Sontag i susrela se sa umjetnicima i intelektualcima.
U Sarajevo stigla Joan Baez.
Održana uskršnja misa u sarajevskoj katedrali.
MAJ 1993.
Apel Skupštine grada svijetu za pomoć u hrani.
Droga stiže u grad iz Posušja, Zenice, Splita.
Počeo festival Hare-Krišna, ratni festival mira, uz tradicionalnu muziku, vedski teatar i predavanja.
Na aerodromskoj pisti cvjeta šverc: jedan prelazak piste s 10 kg hrane donosi zaradu od 1.000 DEM.
Svega 105 pasa u gradu vakcinisano protiv bjesnila.
Procvat pozorišta u gradu.
Počela deratizacija grada.
JUNI 1993.
Masakr na igralištu na Dobrinji. Poginulo 13 ljudi.
Vojska bosanskih Srba gađala ljude u molitvi prilikom dženaze. Poginulo osam ljudi na groblju Budakovići. Mešihat: "Moguće je obavljati dženaze i noću."
Dr. Bakir Nakaš, ljekar Državne bolnice u Sarajevu: "Ove godine mi je lakše, iako mi je užasno teško. Jer, ako ništa, sada znam šta imam, a šta mogu očekivati, čime raspolažem i znam da će ovo dugo trajati."
JULI 1993.
GLAD u Sarajevu. Bašte i balkoni jedini izvori hrane.
Cijene na pijacama: Ulje - 30 DEM; 1 kg brašna - 10 DEM ili dvije kutije cigareta.
Objavljen Dnevnik sarajevske djevojčice Zlate Filipović.
Promovisan slogan opsade "S cigaretom nikad nisi sam."
AVGUST 1993.
Biblioteka Grada Sarajeva: "Imamo čitalaca više nego ikada, iako je uništeno 130.000 knjiga, dio arhiva i tehnička oprema."
Vojska bosanskih Srba uvodi avio-bombe u napad na grad.
Premijera pozorišne predstave Alkestis.
Djevojčica Irma Hadžimuratović pogođena snajperom. Pod velikim pritiskom svjetske javnosti izmještena je u Englesku radi liječenja.
SEPTEMBAR 1993.
Otvorene narodne kuhinje za preživljavanje penzionera.
U Sarajevo ulaze veće količine struje. Elektroprivreda pravi plan redukcija.
U Sarajevu je cigareta bolje sredstvo plaćanja od zraka. Stariji golf vrijedi tri šteke cigareta.
Proslavljena jevrejska Nova godina.
Bh. Pen centar primljen u svjetski Pen centar.
Pojava "pauka" na ulicama Sarajeva koji odnosi "nepropisno parkirane automobile" izaziva oduševljenje Sarajlija. Oni gledaju spektakl.
Velepekara nema nafte ni za transport, a kamoli za rad agregata.
OKTOBAR 1993.
Izvršni odbor Grada dobio odluku o povećanju stanarina od prvog oktobra.
Papa poslao mirovnu poruku: "Bosanci, niste sami!"
Sarajevski zračni most je najduža akcija te vrste u istoriji. Traje 467 dana - ovaj zračni most je duži od berlinskog.
U gradu česte eksplozije plina zbog nestručnog instaliranja.
Otvoren filmski festival u Sarajevu. Brojni gosti ostali u Anconi, nisu se mogli prevesti UN avionima. Slogan festivala: "Ništa vam ne možemo obećati."
Jevrejska apoteka u Sarajevu izdala građanima 10.000.000 lijekova.
NOVEMBAR 1993.
Grad nedjeljama nema struju, vodu, plin, humanitarnu pomoć.
George Soros u posjeti Sarajevu.
Masakr nad učenicima u Sarajevu. Obustavljena nastava dok se ne donesu mjere zaštite.
Ponovo masakr nad građanima Sarajeva.
Uvedena pravila za održavanje nastave. Školski sat traje 15 minuta. Od 24. decembra do 1. marta, djeca će imati raspust. Ionako nema grijanja.
Izložba sarajevskih slikara Svjedoci postojanja u Umjetničkoj galeriji BiH.
DECEMBAR 1993.
Opresa otvorila trafike u gradu pod sloganom "Život čine male stvari".
U gradu krađa struje na razne načine: postavljaju se divlji priključci, podzemni kablovi, priključenja na prioritete i trafo-stanice.
Fabrika duhana Sarajevo pakuje cigarete u listove knjiga. Sada su na redu Prilozi za istoriju bh. književnosti.
U sarajevskoj katedrali održan svečani božićni koncert.
U gradu nema struje, vode, soli za hljeb.
Festival Sarajevska zima priređuje projekcije crtanih filmova za djecu.
Otvorena kuhinja za javne i kulturne radnike. UNPROFOR im dao hranu.
1994.
JANUAR 1994.
Barbara Hendrix, operna diva, odražala novogodišnji koncert u Sarajevu, u znak solidarnosti s napaćenim gradom.
Masakri civila u raznim dijelovima grada.
U toku opsade grada Kamerni teatar 55 izveo 652 multimedijalna projekta, u prosjeku dva dnevno.
Penzioneri će dobiti brašno umjesto penzija.
Masakr djece na sanjkanju u C fazi, na Alipašinom Polju.
FEBRUAR 1994.
Masakr civila na Dobrinji, na fudbalskom igralištu.
Masakr na pijaci Markale u centru Sarajeva. 66 mrtvih, 197 ranjenih.
Gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković obilazi pijacu - mjesto masakra.
Po naredbi MUP-a sve pijace u gradu su zatvorene.
NATO uputio ultimatum bosanskim Srbima: artiljerija se mora povući 20 km od Sarajeva.
21. februar je dan D za povlačenje teškog naoružanja bosanskih Srba.
Ponovo uspostavljen "zračni most".
Vraća se život u grad. Ljudi šetaju ulicama, djeca se igraju.
MART 1994.
Otvaraju se četiri putna pravca u i iz Sarajeva.
Najavljeno otvaranje grada, reagovala pijaca. Cijene na pijacama su pale.
Kilogram kafe 7. marta bio 120 DEM, 21. marta 40 DEM. I dalje se na pijacama može kupovati za cigarete i vršiti robna razmjena.
Povodom razvoja događaja u Sarajevu, Yasushi Akashi izjavljuje: "Vidim svjetlo na kraju tunela."
Madelaine Albright u Sarajevu: "Budućnost Amerike i vaša budućnost su nerazdvojive. Ova ceremonija to mora svima pokazati."
APRIL 1994.
Povodom 110 godina Elektrodistribucije BiH, uključena ulična rasvjeta u Titovoj ulici, Ferhadiji i na Trgu oslobođenja.
Sarajevo zasuto projektilima.
Saopštenje Osnovnog suda II: razvodi idu kao na traci. U većini slučajeva tužene strane su žene. Ako su supružnici razdvojeni dvije godine i ako je adresa drugog supružnika nepoznata, tužitelj automatski dobija razvod.
U mro Branko Mikulić.
Pogođeni putnici u sarajevskom tramvaju.
Gradska vlada donijela odluku o zabrani alkohola, poker-aparata, igara na sreću, video-igara, žive muzike - svega što stvara buku i remeti mir građana.
Održan performans na Miljacki: u rijeku porinut splav sa zastavom. Bačene i boce s porukama: "Ovo nije zid! Zdravo, Evropo, mi smo svijet!"
MAJ 1994.
Cijene za vožnju taksijem u Sarajevu. Od centra do bolnice Koševo - konzerva ribe; od centra do naselja Otoka - 1 litar ulja i 1 kg šećera.
Sarajlije love ribu u Miljacki da bi preživjeli.
Ogromni redovi ispred Hrvatske ambasade za vize.
Iz Visokog stigao autobus sa 87 putnika.
Salman Rushdie (The Guardian): "Postoji Sarajevo kao ideja, zamišljeno Sarajevo, čije razaranje čini izgnanicima sve nas."
Novi gradonačelnik Sarajeva Tarik Kupusović ide u Veneciju na bratimljenje gradova. Vodi sa sobom sedmero djece različitih nacionalnosti.
Ulični štandovi sa knjigama koje više nisu roba - to je bio svijet mašte u vremenu strave. Jedna enciklopedija koštala 1 jaje, a danas enciklopedija košta 5 jaja.
U Sarajevu redukcije vode. Upućen apel građanima: "Ne perite ćilime, ne zalijevajte bašte!"
Otvorena prva benzinska pumpa.
JUNI 1994.
Bob Dole, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo,
Sarajlije vodu dobijaju noću zbog smanjene potrošnje struje.
U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mozartov Requiem. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Carreras, odajući poštu poginulim Sarajlijama i poginulim širom BiH.
Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. Interlingua Service radi tokom cijele opsade.
JULI 1994.
Otvorena Američka ambasada u Sarajevu.
Građani Sarajeva dobijaju na težini.
Na sarajevskim krovovima niču bašte za preživljavanje.
Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Douglas Hurd i ministar spoljnih poslova Francuske Alain Juppe stigli u Sarajevo povodom otvaranja Francuske ambasade.
Bosanski Srbi zatvorili "plave puteve" oko Sarajeva.
AVGUST 1994.
Uobičajena slika na sarajevskim ulicama: tramvaj stoji, putnici čitaju novine, a snajperista s brda bije po Marijin-Dvoru. Svi čekaju da pucnjava stane. Putnici pri ulasku u tramvaj biraju "najbolje" mjesto u tramvaju, ono "gdje je najmanja mogućnost za pogodak" - to je sarajevski rulet.
Od zatvaranja "plavih puteva" cijene na pijaci skočile 100%.
Odigrana hiljadita predstava "Pokretnog pozorišta".
Održana modna revija s modelima od gline i germe. Kreatorica Snježana Hufnagl.
SEPTEMBAR 1994.
Potvrđen Papin dolazak. Na ulicama Sarajeva postavljeni plakati s Papinim likom i porukom "Niste sami, s vama smo!"
Papa nije došao. UNPROFOR nije mogao garantovati sigurnost.
Rastu cijene na pijaci. Banane koštaju 6 DEM.
Na sarajevskim ulicama ponovo postavljeni kontejneri za zaštitu od snajpera.
U gradu potraga za drvima: vreća grabovine 20 DEM.
OKTOBAR 1994.
Prikazan film Bosna francuskog filozofa Bernard-Henrija Lévyja.
U Narodnom pozorištu izvedena premijera predstave Romeo i Julija u dječijoj izvedbi. Rediteljica: Olja Kostić.
Nema nafte u gradu. Stigle minimalne količine u grad, za potrebe UN-a.
Igmanski put nije zaštićen, gađaju ga bosanski Srbi.
Odlukom Pape, Vinko Puljić postaje kardinal.
NOVEMBAR 1994.
Prosječna plata u gradu 2 DEM, a mjesečno jednoj porodici treba 350 DEM.
Pogođen tramvaj: jedan putnik ubijen, šest ranjenih.
U ratnom kinu Apolo održani Dani švicarskog filma.
Sarajevo zasuto granatama.
Otvorena Francuska biblioteka u Sarajevu.
DECEMBAR 1994.
Srbi postavili protivavionske raketne sisteme u okolini Sarajeva.
Sarajevo: bosanski Srbi zatvorili ventile na plinovodu.
Raketni napad na Predsjedništvo BiH.
Dijete ubijeno metkom iz snajpera.
Papa primio sarajevski zbor "Trebević".
Novi krug humanitarne pomoći u gradu: 1 kg riže, 200 grama graha, 150 grama ulja, jedan mesni narezak od 340 grama, 2 kg brašna.
Potpisan sporazum o prekidu vatre na četiri mjeseca i sedam dana.
U humanitarnoj pomoći građani dobivaju biskvit star 50 godina.
1995.
JANUAR 1995.
Soros fondacija platila cijepljenje pasa protiv bjesnila.
Veoma uspješna akcija Elektrodistribucije o pravednoj raspodjeli 100 KW po domaćinstvu.
U pripremi pokretanje Gradskog voza od Alipašinog Polja do Željezničke stanice.
Na balu Roma izabrana Miss - Lindita Tatri.
Apel Kruga 99: Zaustavite zločine nad Čečenima.
Obilježeno 1.000 dana opsade Sarajeva.
FEBRUAR 1995.
Udari granata i snajpera po gradu.
Snajperi gađaju tramvaj.
Transportno preduzeće GRAS nema sredstava da isplati dug za struju Elektrodistribuciji. Smatraju da nije momenat za naplaćivanje karata za vožnju te zato nemaju ni prihoda.
Ambasador SAD Victor Jakovich na Krugu 99: "U BiH se brane principi zapadne civilizacije."
MART 1995.
Od Skenderije do Elektroprivrede tramvaje će pratiti transporter UN-a radi zaštite.
Pojavilo se Alpsko mlijeko u mljekarama.
Od zatvaranja puta preko aerodroma cijene na pijacama rastu. Na pijaci ono što je jeftinije kupuje onaj ko je brži i ko ima sitan novac.
Ukinuti letovi za Split.
APRIL 1995.
U Londonu umrla Irma Hadžimuratović, djevojčica pogođena snajperom, a izmještena u London da bi se spasila.
Vijest o još jednoj žrtvi snajpera otišla u svijet. Ubijena djevojka Maja Đokić.
Prvi korpus oslobodio najviši vrh Treskavice.
Uspostavljena satelitska veza Sarajevo - Barcelona - Svijet kao donacija grada Barcelone Sarajevu.
MAJ 1995.
Donatori ne dopremaju naftu. Autobusi ne rade. Tramvaji idu na kratkoj relaciji od Čengić Vile do Alipašinog Polja.
Masakr na Butmiru.
Kod zgrade UNIS-a ubijen francuski vojnik.
Humanitarna pomoć smanjena za 50%.
Opšti napad na Sarajevo.
Sarajevo: nema prevoza, slab pritisak plina, nedovoljno vode.
JUNI 1995.
Brašno stoji na Sarajevskom aerodromu. UN nisu u mogućnosti da ga dopreme u grad. Dio Igmanskog puta Srbi drže pod stalnom paljbom. 300 metara puta je kritično.
Izdata zabrana okupljanja. Uvedeno oglašavanje opšte opasnosti bar dva puta dnevno.
Kriza s vodom u gradu. Prekinut dotok vode s Bačeva.
Plan isporuke struje: svaki treći dan za domaćinstva.
Gradska vlada naručila od Vranice izradu betonskih ploča koje će se po potrebi postavljati na opasnim mjestima u gradu.
Snage bosanskih Srba bacile avio-bombu na RTV dom.
JULI 1995.
Deratizacija grada parafinskim kockama. U Sarajevu pod opsadom preovlađujuRatus ratus (crni pacov) i Ratus norveginus (sivi pacov). Otrov je efikasan i u uništavanju malih kućnih miševa. Jedan par može izroditi 800 pacova.
Divljačko ubijanje civila. Ubijeno 12, ranjeno 67.
Posljednji krug humanitarne pomoći podijeljen 9. jula: 400 grama graha, 300 grama graška, 200 grama riže, 2 decilitra ulja, 1 kg brašna.
Hrana ušla u grad "alternativnim putem" - kroz tunel.
AVGUST 1995.
Bicikl ponovo u modi u Sarajevu.
Od udara granate poginuo mladi sarajevski intelektualac i novinar Karim Zaimović.
Masakr na pijaci Markale: 35 ubijenih, 90 ranjenih. UN nisu pozvale NATO. Istraga u toku.
Rezultat istrage UN-a: granatu su ispalili bosanski Srbi.
NATO krenuo sa serijom napada na srpske položaje.
U toku NATO akcija Noćni let.
Vojnici Armije BiH na Mojmilu cijelu noć pratili NATO spektakl.
SEPTEMBAR 1995.
Zahtjev UN-a bosanskim Srbima: uklanjanje artiljerije oko Sarajeva na daljinu od 20 km u prečniku, prestanak granatiranja civilnih objekata i obustava svih borbenih aktivnosti.
Srbi granatirali Sarajevo.
Srbi počeli s povlačenjem nekoliko sati prije isteka ultimatuma.
Domaćinstva u Sarajevu dobijaju struju svaki četvrti dan.
Granate u Sarajevu: osam ranjenih.
Otvorena prodavnica Beneton u Sarajevu.
OKTOBAR 1995.
Rusija će pustiti plin i priznati Bosnu i Hercegovinu.
Dogovoren prekid vatre od utorka 10. oktobra.
Papa izgara od želje da posjeti Sarajevo.
Ponovo otvorena pijaca Markale.
NOVEMBAR 1995.
U Daytonu počeli mirovni pregovori.
Potpisan mirovni sporazum u Daytonu: BiH kao cjelovita država s dva entiteta i zajedničkim institucijama. Sarajevo ostaje nepodijeljeno. Dogovoreno izručenje ratnih zločinaca.
Dio UNPROFOR-a će se povući, a drugi dio snaga UN-a prefarbati opremu i ući u sastav NATO snag pod imenom IFOR.
Chirac traži garancije bezbjednosti za srpsko stanovništvo u Sarajevu.
DECEMBAR 1995.
Sarajevo: pucnji u tramvaj.
Bosanski Srbi demontiraju fabrike prilikom povlačenja.
Bosanski Srbi pale kuće na Grbavici.
Bosanski Srbi traže od Michaela Steinera 1.000 mrtvačkih sanduka i 10.000 kutija za pakovanje stvari da bi napustili dijelove teritorije (na kojima su groblja) koji će pripasti Federaciji.
Srbi otkopavaju mrtve da ih nose sa sobom pri povlačenju.
Održana ponoćna Božićna misa u katedrali.
1996.
JANUAR 1996.
Bono Vox, vođa grupe U2, dočekao Novu godinu u Sarajevu.
Budućnost Bosne ne zavisi samo od IFOR-a i visoke politike već i od toga hoće li preživjeti Djed Mraz.
Granatiran tramvaj u Sarajevu: jedna osoba ubijena, devetnaest putnika ranjeno.
Zatvoren "zračni most" nakon tri i po godine, najduži u istoriji. Sarajevski "zračni most" obavio 13.000 letova i dopremio 167.677 tona humanitarne pomoći. Učestvovalo 20 zemalja. Avioni su prevezli hiljade novinara.
U gradskim parkovima i na zelenim površinama Sarajeva ove godine se neće moći sijati bašte.
IFOR kontorliše vodu, struju i plin.
"Seoba mrtvih duša" s reintegrisanih područja Sarajeva. Poduzetnici iz Srbije za ekshumaciju tijela traže 800 DEM.
Prvi privatni civilni avion sletio na Sarajevski aerodrom.
Umro veliki ruski pjesnik Josif Brodski. Tokom rata napisao pjesmu o Bosni.
FEBRUAR 1996.
Opasnost od neksplodiranih mina.
Most "Bratstvo i jedinstvo" biće otvoren svaki drugi dan od 08.30 do 16.00 sati. Građani mogu s ličnom kartom ići na Grbavicu.
Filip Andronik ušao u knjigu Guinnessovih rekorda za 1996. godinu: na Dobrinji II bio je najuporniji skupljač od humanitarnih lanč-paketa, naljepnica na konzervama, sitnica iz humanitarne pomoći. Skupio je 2.900 komada nečega. "Prestaću skupljati uspomene kad UNHCR prekine humanitarnu pomoć."
Engleski princ Charles u posjeti Sarajevu.
Počela "mirna reintegracija Sarajeva". U Vogošći Srbi zakrčili put prema Palama. Što nisu ponijeli, zapalili su.
Prema mišljenju sarajevskih srednjoškolaca, na pitanje kakve ih profesije čekaju, najzastupljenije su prodaja droge ili ubijanje po ugovoru.
Federalna policija preuzela vlast u Rajlovcu, Reljevu, Dobroševićima, Ahatovićima, Nedžarićima, Aerodromskom Naselju.
MART 1996.
Glavni grad BiH Sarajevo zvanično su deblokirali pripadnici Federalne policije u pratnji IFOR-a i međunarodnih kolega. Policija je prva stigla putem koji vodi iz Sarajeva u Visoko i time otvorila glavni grad BiH.
Avdo Hebib, ministar MUP-a Federacije, vožnjom slobodnim putevima na simboličan način otvorio putne komunikacije koje od Sarajeva vode ka Zenici i Tuzli. Tom prilikom Avdo Hebib je izjavio: "Poručujemo svim građanima da je Sarajevo deblokirano. Ovo je trenutak koji ulazi u istoriju."
U Ilijašu istaknuta državna obilježja BiH.
Horor na Grbavici: kruže pljačkaši, ljudi zabarakadirani u svoje stanove. Zapaljena škola na Grbavici.
Oslobođeni Hadžići mirnom reintegracijom.
Oslobođena Ilidža, 12. marta, mirnom reintegracijom.
Mirnom reintegracijom oslobođena Grbavica. Potom, oslobođeni Vraca, Faletići, Špicasta stijena, Gornje Biosko.
Centrotrans tranzit sklanja kontejnere sa ulica Sarajeva. Bilo je 380 objekata "za zaštitu" - automobila, trolejbusa, autobusa, betonskih ploča.
(Priredio Muharem Bazdulj, prema opširnijoj hronologiji iz Edukacijskog paketa "Opsada Sarajeva")
Hronologija Opsade Sarajeva
1992.
MART 1992.
Evropska zajednica donijela odluku da se održi referendum, kao uslov za priznanje nezavisnosti BiH. SDS pozvao na bojkot referenduma.
Po zatvaranju glasačkih mjesta u Sarajevu, na referendumu za nezavisnost, iza ponoći, postavljene barikade na ključnim saobraćajnicama.
SDS pokušava oružanim putem poništiti rezultate referenduma.
Mirovna povorka građana krenula ka barikadama. Oko 22.00 kolona srušila barikade.
Ispred zgrade Parlamenta održan veličanstven miting, kao Oda miru.
Na Sarajevski aerodrom sletio prvi američki Herkules, sa humanitarnom pomoći.
UN trupe se stacioniraju u sarajevski Dom penzionera.
Glavni štab UN-a u Sarajevu počeo s radom.
APRIL 1992.
Na sjednici Predsjedništva BiH od 4. aprila donesena odluka o mobilizaciji za one "koji to žele".
Rektor Sarajevskog univerziteta Jusuf Mulić odobrio korištenje bazena na Fakultetu za fizičku kulturu, za rekreaciju plavaca - UN vojnika.
U mirovnoj koloni građana ubijena studentica Suada Dilberović, snajperom sa obližnjih brda, od strane oružanih formacija bosanskih Srba. Ona je prva žrtva od snajpera u Sarajevu.
Građani provalili barikadu na Mostu Vrbanja, uz povike "Izlazite, bagro! Lopovi!" Povorka građana razvalila vrata i prodrla u Skupštinu.
EZ priznala BiH.
SAD priznale BiH.
U Sarajevu uveden policijski sat.
U Sarajevu vlada haos. Svuda pljačke prodavnica.
Olimpijski muzej zapaljen.
U Sarajevu organizovan štab TO.
MAJ 1992.
U Sarajevu je 17.000 izbjeglica koji sele iz jednog dijela grada u drugi.
Sarajevo je pod opsadom. Zatvoren krug oko grada u prečniku od oko 60 kilometara. Postavljeni su tenkovi, minobacači, snajperi, topovi.
Prilikom povlačenja JNA iz zgrade Komande, na Mostu Skenderija došlo do sukoba.
Nakon povratka iz Lisabona, JNA zarobljava predsjednika Predsjedništva Aliju Izetbegovića, njegovu kćerku koja je u pratnji i Zlatka Lagumdžiju. Oslobođeni su poslije dugih pregovora o razmjeni.
Juka Prazina, paravojni lider gradskih jedinica, postaje glavnokomandujući Specijalnih jedinica MUP-a BiH.
Vode se borbe oko kasarni JNA.
Vode se ulične borbe u različitim gradskim zonama.
BiH postala članica UN-a.
Zapaljena "Zetra".
Sefer Halilović imenovan za komandanta TO.
Teški artiljerijski napad na porodilište.
Masakr nad civilima u redu za hljeb.
JUNI 1992.
Iseljena najveća kasarna JNA Maršal Tito, u centru grada.
Izgorjela zgrada dnevnog lista Oslobođenje pod teškim artiljerijskim napadima.
Na barikadi snaga bosanskih Srba, pri izlasku iz grada, zaustavljeni bh. olimpijci na putu za Olimpijske igre u Barceloni.
Po gradu lutaju napušteni kućni ljubimci jer su vlasnici napustili grad.
Francuski predsjednik Francois Mitterrand potpuno nenajavljeno sletio na zatvoreni Sarajevski aerodrom. Otišao u obilazak grada pod opsadom.
Odlukom Predsjedništva BiH uvedena radna obaveza.
JULI 1992.
Novi član Predsjedništva iz redova srpskog naroda Nenad Kecmanović pobjegao iz Sarajeva.
Učenik Josip Čapelj dao 200.000 dinara ušteđevine Oružanim snagama BiH. "Ja želim da me oni oslobode."
Violončelista Vedran Smajlović svirao na ulici, u centru grada.
Inkasanti pokušavaju da naplate TV pretplatu.
Konvoj majki i djece u organizaciji Dječije ambasade otišao za Italiju.
U gradu nema vode. Snage bosanskih Srba drže sve rezervoare pod kontrolom.
Slikari izlažu svoje slike u haustorima.
AVGUST 1992.
U konvoju koji se uputio u Njemačku s djecom bez roditelja snajperom pogođene bebe.
Romi iz naselja Butmir odlaze da prezime u Italiju.
Aerodrom zatvoren zbog granatiranja.
Dino Merlin komponovao bosansku himnu.
Otišao konvoj Jevreja iz Sarajeva.
Granatama zapaljen hotel Evropa.
Nacionalna biblioteka izgorjela u teškom artiljerijskom napadu.
U sarajevskim bolnicama ljekari i medicinsko osoblje gladuju.
SEPTEMBAR 1992.
Gradom vlada epidemija enterokolitisa i dizenterije.
Srušen talijanski humanitarni avion.
Ministarstvo obrazovanja izdalo saopštenje da upis u škole zavisi od bezbjedonosnih uslova.
Premijera prve ratne predstave Sklonište u izvedbi Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).
Dječiji hor Palčići piše princezi Diani o onome što im se događa.
U gradu haraju glad, bolest, beznađe i smrt.
Muslimani i Hrvati bježe s Grbavice, plaćajući Srbima otkup za život.
Odigrana utakmica Sarajevo - UNPROFOR. Rezultat 12:3.
OKTOBAR 1992.
Gradonačelnik Sarajeva izdao proglas: "Građani, ne sijecite drveće! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga." Agregati za struju rade u kafićima, a ne u bolnicama.
Plate članova Predsjedništva BiH - 20 DEM po crnom kursu.
Sarajlije potresa zvuk motorke u zoru, kada se sijeku najbolja stabla.
Velepekara teško granatirana. Izgorio mlin.
Sarajlije pronalaze vodu pomoću rašlji i viska.
Pojavili se bosanski pasoši u ograničenom broju.
NOVEMBAR 1992.
Konvoj sarajevskih Slovenaca napustio Sarajevo. Slovenci otišli u Sloveniju.
Ranjenici čekaju na izlazak iz grada.
Savjet UNHCR-a građanima: Jedite svakih 6-7 dana lanč- paket iz humanitarne pomoći.
Pošta priključila 30.000 telefona prioritetima, isključivo za lokalnu komunikaciju jer veze sa svijetom ne funkcionišu.
U gradu se osnivaju banke.
DECEMBAR 1992.
Snage bosanskih Srba izvele težak napad na Otes.
Svaki Sarajlija ima pravo na 0,333 kg hljeba ili 0,174 kg brašna (brašno dobijaju oni dijelovi grada u koje hljeb ne može stići).
Aerodrom zatvoren, Sarajevo čeka novi krug humanitarne pomoći.
Na sjednici Predsjedništva BiH donesena odluka da Alija Izetbegović ostaje predsjednik dok traje rat.
Proslavljen Božić u bazi UNPROFOR-a. Vojnici Francuskog bataljona pjevali: "Molimo se za mir u Sarajevu."
1993.
JANUAR 1993.
U 1992. godini prosječni Sarajlija je živio na hljebu. Poređenja radi, prosječni Evropljanin u jednoj godini pojede 55 kg hljeba, a prosjek Sarajlije u '92. godini je 180 kg hljeba.
U sarajevskoj porođajnoj klinici porođaji se obavljaju uz svjetlost svijeća. Niko im ne dolazi, niko im ne pomaže.
U toku je promjena imena gradskih ulica.
Održana promocija idejnih rješenja prvih poštanskih bh. maraka.
Proslavljen pravoslavni Božić.
Potpredsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić ubijen na putu za Sarajevski aerodrom u UN vozilu.
Bosanski Srbi bacili granatu na red za vodu kod Sarajevske pivare.
Cijene na sarajevskim pijacama:
Jedna penzija = 2 jaja
Borac Armije BiH ima platu 20.000 din = 4 kafe u kafiću ili kutija cigareta
1 kg junećeg mesa = 50 DEM
Havarije u Toplani i Vodovodu.
FEBRUAR 1993.
Bosanski Srbi granatiraju pogrebne povorke, sahrane i bolnice u Sarajevu.
U gradu vlada ratna hiperinflacija.
Obustavljeni UNHCR letovi.
Počeo rad srednjih škola u mjesnim zajednicama, poslovnim prostorima, stanovima.
Proglašeni najbolji sportisti u BiH '92. godine: šahisti Vesna Bašagić i Ivan Sokolov.
Otvoreno prvo ratno kino Obala. Projekcije se održavaju u sarajevskim podrumima.
Oslobođenje posjetila Bianca Jagger.
MART 1993.
Japan poslao konzerve tunjevine za humanitarnu pomoć u vrijednosti od 5.000.000 $ - to je nutricionistički najvrednija hrana za ovaj vid ishrane.
Obnovljen rad srpskog humanitarnog društva Dobrotvor.
U Sarajevu održan rock koncert Help Bosnia Now!
U Sarajevu suđenje Borislavu Heraku za zločine protiv čovječnosti. Sudija: Fahrudin Teftedarija.
Teški artiljerijski napad na grad.
U Kamernom teatru 55 održana Molitva za mir.
APRIL 1993.
Otvoreno Koševsko groblje, 27 godina nakon zatvaranja, zbog nedostatka prostora za ukop žrtava ubijenih snajperima i granatama.
U Sarajevo stigla Susan Sontag i susrela se sa umjetnicima i intelektualcima.
U Sarajevo stigla Joan Baez.
Održana uskršnja misa u sarajevskoj katedrali.
MAJ 1993.
Apel Skupštine grada svijetu za pomoć u hrani.
Droga stiže u grad iz Posušja, Zenice, Splita.
Počeo festival Hare-Krišna, ratni festival mira, uz tradicionalnu muziku, vedski teatar i predavanja.
Na aerodromskoj pisti cvjeta šverc: jedan prelazak piste s 10 kg hrane donosi zaradu od 1.000 DEM.
Svega 105 pasa u gradu vakcinisano protiv bjesnila.
Procvat pozorišta u gradu.
Počela deratizacija grada.
JUNI 1993.
Masakr na igralištu na Dobrinji. Poginulo 13 ljudi.
Vojska bosanskih Srba gađala ljude u molitvi prilikom dženaze. Poginulo osam ljudi na groblju Budakovići. Mešihat: "Moguće je obavljati dženaze i noću."
Dr. Bakir Nakaš, ljekar Državne bolnice u Sarajevu: "Ove godine mi je lakše, iako mi je užasno teško. Jer, ako ništa, sada znam šta imam, a šta mogu očekivati, čime raspolažem i znam da će ovo dugo trajati."
JULI 1993.
GLAD u Sarajevu. Bašte i balkoni jedini izvori hrane.
Cijene na pijacama: Ulje - 30 DEM; 1 kg brašna - 10 DEM ili dvije kutije cigareta.
Objavljen Dnevnik sarajevske djevojčice Zlate Filipović.
Promovisan slogan opsade "S cigaretom nikad nisi sam."
AVGUST 1993.
Biblioteka Grada Sarajeva: "Imamo čitalaca više nego ikada, iako je uništeno 130.000 knjiga, dio arhiva i tehnička oprema."
Vojska bosanskih Srba uvodi avio-bombe u napad na grad.
Premijera pozorišne predstave Alkestis.
Djevojčica Irma Hadžimuratović pogođena snajperom. Pod velikim pritiskom svjetske javnosti izmještena je u Englesku radi liječenja.
SEPTEMBAR 1993.
Otvorene narodne kuhinje za preživljavanje penzionera.
U Sarajevo ulaze veće količine struje. Elektroprivreda pravi plan redukcija.
U Sarajevu je cigareta bolje sredstvo plaćanja od zraka. Stariji golf vrijedi tri šteke cigareta.
Proslavljena jevrejska Nova godina.
Bh. Pen centar primljen u svjetski Pen centar.
Pojava "pauka" na ulicama Sarajeva koji odnosi "nepropisno parkirane automobile" izaziva oduševljenje Sarajlija. Oni gledaju spektakl.
Velepekara nema nafte ni za transport, a kamoli za rad agregata.
OKTOBAR 1993.
Izvršni odbor Grada dobio odluku o povećanju stanarina od prvog oktobra.
Papa poslao mirovnu poruku: "Bosanci, niste sami!"
Sarajevski zračni most je najduža akcija te vrste u istoriji. Traje 467 dana - ovaj zračni most je duži od berlinskog.
U gradu česte eksplozije plina zbog nestručnog instaliranja.
Otvoren filmski festival u Sarajevu. Brojni gosti ostali u Anconi, nisu se mogli prevesti UN avionima. Slogan festivala: "Ništa vam ne možemo obećati."
Jevrejska apoteka u Sarajevu izdala građanima 10.000.000 lijekova.
NOVEMBAR 1993.
Grad nedjeljama nema struju, vodu, plin, humanitarnu pomoć.
George Soros u posjeti Sarajevu.
Masakr nad učenicima u Sarajevu. Obustavljena nastava dok se ne donesu mjere zaštite.
Ponovo masakr nad građanima Sarajeva.
Uvedena pravila za održavanje nastave. Školski sat traje 15 minuta. Od 24. decembra do 1. marta, djeca će imati raspust. Ionako nema grijanja.
Izložba sarajevskih slikara Svjedoci postojanja u Umjetničkoj galeriji BiH.
DECEMBAR 1993.
Opresa otvorila trafike u gradu pod sloganom "Život čine male stvari".
U gradu krađa struje na razne načine: postavljaju se divlji priključci, podzemni kablovi, priključenja na prioritete i trafo-stanice.
Fabrika duhana Sarajevo pakuje cigarete u listove knjiga. Sada su na redu Prilozi za istoriju bh. književnosti.
U sarajevskoj katedrali održan svečani božićni koncert.
U gradu nema struje, vode, soli za hljeb.
Festival Sarajevska zima priređuje projekcije crtanih filmova za djecu.
Otvorena kuhinja za javne i kulturne radnike. UNPROFOR im dao hranu.
1994.
JANUAR 1994.
Barbara Hendrix, operna diva, odražala novogodišnji koncert u Sarajevu, u znak solidarnosti s napaćenim gradom.
Masakri civila u raznim dijelovima grada.
U toku opsade grada Kamerni teatar 55 izveo 652 multimedijalna projekta, u prosjeku dva dnevno.
Penzioneri će dobiti brašno umjesto penzija.
Masakr djece na sanjkanju u C fazi, na Alipašinom Polju.
FEBRUAR 1994.
Masakr civila na Dobrinji, na fudbalskom igralištu.
Masakr na pijaci Markale u centru Sarajeva. 66 mrtvih, 197 ranjenih.
Gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković obilazi pijacu - mjesto masakra.
Po naredbi MUP-a sve pijace u gradu su zatvorene.
NATO uputio ultimatum bosanskim Srbima: artiljerija se mora povući 20 km od Sarajeva.
21. februar je dan D za povlačenje teškog naoružanja bosanskih Srba.
Ponovo uspostavljen "zračni most".
Vraća se život u grad. Ljudi šetaju ulicama, djeca se igraju.
MART 1994.
Otvaraju se četiri putna pravca u i iz Sarajeva.
Najavljeno otvaranje grada, reagovala pijaca. Cijene na pijacama su pale.
Kilogram kafe 7. marta bio 120 DEM, 21. marta 40 DEM. I dalje se na pijacama može kupovati za cigarete i vršiti robna razmjena.
Povodom razvoja događaja u Sarajevu, Yasushi Akashi izjavljuje: "Vidim svjetlo na kraju tunela."
Madelaine Albright u Sarajevu: "Budućnost Amerike i vaša budućnost su nerazdvojive. Ova ceremonija to mora svima pokazati."
APRIL 1994.
Povodom 110 godina Elektrodistribucije BiH, uključena ulična rasvjeta u Titovoj ulici, Ferhadiji i na Trgu oslobođenja.
Sarajevo zasuto projektilima.
Saopštenje Osnovnog suda II: razvodi idu kao na traci. U većini slučajeva tužene strane su žene. Ako su supružnici razdvojeni dvije godine i ako je adresa drugog supružnika nepoznata, tužitelj automatski dobija razvod.
U mro Branko Mikulić.
Pogođeni putnici u sarajevskom tramvaju.
Gradska vlada donijela odluku o zabrani alkohola, poker-aparata, igara na sreću, video-igara, žive muzike - svega što stvara buku i remeti mir građana.
Održan performans na Miljacki: u rijeku porinut splav sa zastavom. Bačene i boce s porukama: "Ovo nije zid! Zdravo, Evropo, mi smo svijet!"
MAJ 1994.
Cijene za vožnju taksijem u Sarajevu. Od centra do bolnice Koševo - konzerva ribe; od centra do naselja Otoka - 1 litar ulja i 1 kg šećera.
Sarajlije love ribu u Miljacki da bi preživjeli.
Ogromni redovi ispred Hrvatske ambasade za vize.
Iz Visokog stigao autobus sa 87 putnika.
Salman Rushdie (The Guardian): "Postoji Sarajevo kao ideja, zamišljeno Sarajevo, čije razaranje čini izgnanicima sve nas."
Novi gradonačelnik Sarajeva Tarik Kupusović ide u Veneciju na bratimljenje gradova. Vodi sa sobom sedmero djece različitih nacionalnosti.
Ulični štandovi sa knjigama koje više nisu roba - to je bio svijet mašte u vremenu strave. Jedna enciklopedija koštala 1 jaje, a danas enciklopedija košta 5 jaja.
U Sarajevu redukcije vode. Upućen apel građanima: "Ne perite ćilime, ne zalijevajte bašte!"
Otvorena prva benzinska pumpa.
JUNI 1994.
Bob Dole, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo,
Sarajlije vodu dobijaju noću zbog smanjene potrošnje struje.
U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mozartov Requiem. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Carreras, odajući poštu poginulim Sarajlijama i poginulim širom BiH.
Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. Interlingua Service radi tokom cijele opsade.
JULI 1994.
Otvorena Američka ambasada u Sarajevu.
Građani Sarajeva dobijaju na težini.
Na sarajevskim krovovima niču bašte za preživljavanje.
Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Douglas Hurd i ministar spoljnih poslova Francuske Alain Juppe stigli u Sarajevo povodom otvaranja Francuske ambasade.
Bosanski Srbi zatvorili "plave puteve" oko Sarajeva.
AVGUST 1994.
Uobičajena slika na sarajevskim ulicama: tramvaj stoji, putnici čitaju novine, a snajperista s brda bije po Marijin-Dvoru. Svi čekaju da pucnjava stane. Putnici pri ulasku u tramvaj biraju "najbolje" mjesto u tramvaju, ono "gdje je najmanja mogućnost za pogodak" - to je sarajevski rulet.
Od zatvaranja "plavih puteva" cijene na pijaci skočile 100%.
Odigrana hiljadita predstava "Pokretnog pozorišta".
Održana modna revija s modelima od gline i germe. Kreatorica Snježana Hufnagl.
SEPTEMBAR 1994.
Potvrđen Papin dolazak. Na ulicama Sarajeva postavljeni plakati s Papinim likom i porukom "Niste sami, s vama smo!"
Papa nije došao. UNPROFOR nije mogao garantovati sigurnost.
Rastu cijene na pijaci. Banane koštaju 6 DEM.
Na sarajevskim ulicama ponovo postavljeni kontejneri za zaštitu od snajpera.
U gradu potraga za drvima: vreća grabovine 20 DEM.
OKTOBAR 1994.
Prikazan film Bosna francuskog filozofa Bernard-Henrija Lévyja.
U Narodnom pozorištu izvedena premijera predstave Romeo i Julija u dječijoj izvedbi. Rediteljica: Olja Kostić.
Nema nafte u gradu. Stigle minimalne količine u grad, za potrebe UN-a.
Igmanski put nije zaštićen, gađaju ga bosanski Srbi.
Odlukom Pape, Vinko Puljić postaje kardinal.
NOVEMBAR 1994.
Prosječna plata u gradu 2 DEM, a mjesečno jednoj porodici treba 350 DEM.
Pogođen tramvaj: jedan putnik ubijen, šest ranjenih.
U ratnom kinu Apolo održani Dani švicarskog filma.
Sarajevo zasuto granatama.
Otvorena Francuska biblioteka u Sarajevu.
DECEMBAR 1994.
Srbi postavili protivavionske raketne sisteme u okolini Sarajeva.
Sarajevo: bosanski Srbi zatvorili ventile na plinovodu.
Raketni napad na Predsjedništvo BiH.
Dijete ubijeno metkom iz snajpera.
Papa primio sarajevski zbor "Trebević".
Novi krug humanitarne pomoći u gradu: 1 kg riže, 200 grama graha, 150 grama ulja, jedan mesni narezak od 340 grama, 2 kg brašna.
Potpisan sporazum o prekidu vatre na četiri mjeseca i sedam dana.
U humanitarnoj pomoći građani dobivaju biskvit star 50 godina.
1995.
JANUAR 1995.
Soros fondacija platila cijepljenje pasa protiv bjesnila.
Veoma uspješna akcija Elektrodistribucije o pravednoj raspodjeli 100 KW po domaćinstvu.
U pripremi pokretanje Gradskog voza od Alipašinog Polja do Željezničke stanice.
Na balu Roma izabrana Miss - Lindita Tatri.
Apel Kruga 99: Zaustavite zločine nad Čečenima.
Obilježeno 1.000 dana opsade Sarajeva.
FEBRUAR 1995.
Udari granata i snajpera po gradu.
Snajperi gađaju tramvaj.
Transportno preduzeće GRAS nema sredstava da isplati dug za struju Elektrodistribuciji. Smatraju da nije momenat za naplaćivanje karata za vožnju te zato nemaju ni prihoda.
Ambasador SAD Victor Jakovich na Krugu 99: "U BiH se brane principi zapadne civilizacije."
MART 1995.
Od Skenderije do Elektroprivrede tramvaje će pratiti transporter UN-a radi zaštite.
Pojavilo se Alpsko mlijeko u mljekarama.
Od zatvaranja puta preko aerodroma cijene na pijacama rastu. Na pijaci ono što je jeftinije kupuje onaj ko je brži i ko ima sitan novac.
Ukinuti letovi za Split.
APRIL 1995.
U Londonu umrla Irma Hadžimuratović, djevojčica pogođena snajperom, a izmještena u London da bi se spasila.
Vijest o još jednoj žrtvi snajpera otišla u svijet. Ubijena djevojka Maja Đokić.
Prvi korpus oslobodio najviši vrh Treskavice.
Uspostavljena satelitska veza Sarajevo - Barcelona - Svijet kao donacija grada Barcelone Sarajevu.
MAJ 1995.
Donatori ne dopremaju naftu. Autobusi ne rade. Tramvaji idu na kratkoj relaciji od Čengić Vile do Alipašinog Polja.
Masakr na Butmiru.
Kod zgrade UNIS-a ubijen francuski vojnik.
Humanitarna pomoć smanjena za 50%.
Opšti napad na Sarajevo.
Sarajevo: nema prevoza, slab pritisak plina, nedovoljno vode.
JUNI 1995.
Brašno stoji na Sarajevskom aerodromu. UN nisu u mogućnosti da ga dopreme u grad. Dio Igmanskog puta Srbi drže pod stalnom paljbom. 300 metara puta je kritično.
Izdata zabrana okupljanja. Uvedeno oglašavanje opšte opasnosti bar dva puta dnevno.
Kriza s vodom u gradu. Prekinut dotok vode s Bačeva.
Plan isporuke struje: svaki treći dan za domaćinstva.
Gradska vlada naručila od Vranice izradu betonskih ploča koje će se po potrebi postavljati na opasnim mjestima u gradu.
Snage bosanskih Srba bacile avio-bombu na RTV dom.
JULI 1995.
Deratizacija grada parafinskim kockama. U Sarajevu pod opsadom preovlađujuRatus ratus (crni pacov) i Ratus norveginus (sivi pacov). Otrov je efikasan i u uništavanju malih kućnih miševa. Jedan par može izroditi 800 pacova.
Divljačko ubijanje civila. Ubijeno 12, ranjeno 67.
Posljednji krug humanitarne pomoći podijeljen 9. jula: 400 grama graha, 300 grama graška, 200 grama riže, 2 decilitra ulja, 1 kg brašna.
Hrana ušla u grad "alternativnim putem" - kroz tunel.
AVGUST 1995.
Bicikl ponovo u modi u Sarajevu.
Od udara granate poginuo mladi sarajevski intelektualac i novinar Karim Zaimović.
Masakr na pijaci Markale: 35 ubijenih, 90 ranjenih. UN nisu pozvale NATO. Istraga u toku.
Rezultat istrage UN-a: granatu su ispalili bosanski Srbi.
NATO krenuo sa serijom napada na srpske položaje.
U toku NATO akcija Noćni let.
Vojnici Armije BiH na Mojmilu cijelu noć pratili NATO spektakl.
SEPTEMBAR 1995.
Zahtjev UN-a bosanskim Srbima: uklanjanje artiljerije oko Sarajeva na daljinu od 20 km u prečniku, prestanak granatiranja civilnih objekata i obustava svih borbenih aktivnosti.
Srbi granatirali Sarajevo.
Srbi počeli s povlačenjem nekoliko sati prije isteka ultimatuma.
Domaćinstva u Sarajevu dobijaju struju svaki četvrti dan.
Granate u Sarajevu: osam ranjenih.
Otvorena prodavnica Beneton u Sarajevu.
OKTOBAR 1995.
Rusija će pustiti plin i priznati Bosnu i Hercegovinu.
Dogovoren prekid vatre od utorka 10. oktobra.
Papa izgara od želje da posjeti Sarajevo.
Ponovo otvorena pijaca Markale.
NOVEMBAR 1995.
U Daytonu počeli mirovni pregovori.
Potpisan mirovni sporazum u Daytonu: BiH kao cjelovita država s dva entiteta i zajedničkim institucijama. Sarajevo ostaje nepodijeljeno. Dogovoreno izručenje ratnih zločinaca.
Dio UNPROFOR-a će se povući, a drugi dio snaga UN-a prefarbati opremu i ući u sastav NATO snag pod imenom IFOR.
Chirac traži garancije bezbjednosti za srpsko stanovništvo u Sarajevu.
DECEMBAR 1995.
Sarajevo: pucnji u tramvaj.
Bosanski Srbi demontiraju fabrike prilikom povlačenja.
Bosanski Srbi pale kuće na Grbavici.
Bosanski Srbi traže od Michaela Steinera 1.000 mrtvačkih sanduka i 10.000 kutija za pakovanje stvari da bi napustili dijelove teritorije (na kojima su groblja) koji će pripasti Federaciji.
Srbi otkopavaju mrtve da ih nose sa sobom pri povlačenju.
Održana ponoćna Božićna misa u katedrali.
1996.
JANUAR 1996.
Bono Vox, vođa grupe U2, dočekao Novu godinu u Sarajevu.
Budućnost Bosne ne zavisi samo od IFOR-a i visoke politike već i od toga hoće li preživjeti Djed Mraz.
Granatiran tramvaj u Sarajevu: jedna osoba ubijena, devetnaest putnika ranjeno.
Zatvoren "zračni most" nakon tri i po godine, najduži u istoriji. Sarajevski "zračni most" obavio 13.000 letova i dopremio 167.677 tona humanitarne pomoći. Učestvovalo 20 zemalja. Avioni su prevezli hiljade novinara.
U gradskim parkovima i na zelenim površinama Sarajeva ove godine se neće moći sijati bašte.
IFOR kontorliše vodu, struju i plin.
"Seoba mrtvih duša" s reintegrisanih područja Sarajeva. Poduzetnici iz Srbije za ekshumaciju tijela traže 800 DEM.
Prvi privatni civilni avion sletio na Sarajevski aerodrom.
Umro veliki ruski pjesnik Josif Brodski. Tokom rata napisao pjesmu o Bosni.
FEBRUAR 1996.
Opasnost od neksplodiranih mina.
Most "Bratstvo i jedinstvo" biće otvoren svaki drugi dan od 08.30 do 16.00 sati. Građani mogu s ličnom kartom ići na Grbavicu.
Filip Andronik ušao u knjigu Guinnessovih rekorda za 1996. godinu: na Dobrinji II bio je najuporniji skupljač od humanitarnih lanč-paketa, naljepnica na konzervama, sitnica iz humanitarne pomoći. Skupio je 2.900 komada nečega. "Prestaću skupljati uspomene kad UNHCR prekine humanitarnu pomoć."
Engleski princ Charles u posjeti Sarajevu.
Počela "mirna reintegracija Sarajeva". U Vogošći Srbi zakrčili put prema Palama. Što nisu ponijeli, zapalili su.
Prema mišljenju sarajevskih srednjoškolaca, na pitanje kakve ih profesije čekaju, najzastupljenije su prodaja droge ili ubijanje po ugovoru.
Federalna policija preuzela vlast u Rajlovcu, Reljevu, Dobroševićima, Ahatovićima, Nedžarićima, Aerodromskom Naselju.
MART 1996.
Glavni grad BiH Sarajevo zvanično su deblokirali pripadnici Federalne policije u pratnji IFOR-a i međunarodnih kolega. Policija je prva stigla putem koji vodi iz Sarajeva u Visoko i time otvorila glavni grad BiH.
Avdo Hebib, ministar MUP-a Federacije, vožnjom slobodnim putevima na simboličan način otvorio putne komunikacije koje od Sarajeva vode ka Zenici i Tuzli. Tom prilikom Avdo Hebib je izjavio: "Poručujemo svim građanima da je Sarajevo deblokirano. Ovo je trenutak koji ulazi u istoriju."
U Ilijašu istaknuta državna obilježja BiH.
Horor na Grbavici: kruže pljačkaši, ljudi zabarakadirani u svoje stanove. Zapaljena škola na Grbavici.
Oslobođeni Hadžići mirnom reintegracijom.
Oslobođena Ilidža, 12. marta, mirnom reintegracijom.
Mirnom reintegracijom oslobođena Grbavica. Potom, oslobođeni Vraca, Faletići, Špicasta stijena, Gornje Biosko.
Centrotrans tranzit sklanja kontejnere sa ulica Sarajeva. Bilo je 380 objekata "za zaštitu" - automobila, trolejbusa, autobusa, betonskih ploča.
(Priredio Muharem Bazdulj, prema opširnijoj hronologiji iz Edukacijskog paketa "Opsada Sarajeva")
25.2.12
Sarajevska Zima
Medunarodni festival umjetnosti koji se odrzava u Sarajevu od 1984 godine. Ove godine festival se odrzava od 7 Februara do 25 Marta, a program je pun vrlo kvalitetnih izlozba, koncerta, predstava i workshopova umjetnika iz nase zemlje i iz citavog svijeta.
29 koncerta, 44 izlozbe, 32 filma , 12 predstava za djecu i jos dosta toga ze nalazi u programu ove zime. Ovo je stvarno nesto divno i golemo, sto me raduje i da mogu iskoristila bi ovu mogucnost maksimalno i ucestvovala bih na svim ovim dogadajima.
A "Sarajevska Zima" uvjek je imala i dan danas ima super plakate, evo nekih ;
29 koncerta, 44 izlozbe, 32 filma , 12 predstava za djecu i jos dosta toga ze nalazi u programu ove zime. Ovo je stvarno nesto divno i golemo, sto me raduje i da mogu iskoristila bi ovu mogucnost maksimalno i ucestvovala bih na svim ovim dogadajima.
A "Sarajevska Zima" uvjek je imala i dan danas ima super plakate, evo nekih ;
17.2.12
Vispak
Kao jedna BIH kompanija koja po meni ima veliki potencijal koji ne korisiti bas najbolje Vispak je opet tema jednog posta na ovom blogu.
Vispak je naj poznatiji po svojoj kafi "Zlatna Dzezva" kao sto sam to vec pisala ovdje. Ali pored kafe imaju siroki izbor proizvoda koji su skupljeni pod grupama :
- Krem
-Cokoladni Program
- Snack
-Caj
- Juhe i zacini
- Slatki i praskasti program
- Ostali Proizvodi
Super je to sto proizvode razne vrste proizvoda ali mislim da zbog toga nemaju fokus koji bi trebali imati za uspjeh. Za Vispak mislim da je ipak kafa naj vazniji proizvod i ne vidim razlog zasto Vispak ne bih bio dominantan na trzistu kafe u BIH a i u citavoj regiji. Ali za to treba fokus, koncentracija i dobar, kvalitetan marketing.
Za web stranicu Vispaka ne zelim reci da je totalno grozna, imaju opis proizvoda, pakovanja, gramaza... Ali dizajn stranice, sadrzaj pocetne stranice nije bas sjajan. Trebalo bi biti mnogo mnogo bolje! Na web stranici nemaju velikih i kvalitetnih fotografija proizvoda, nema fotografije logoa kompanije sto je veliki minus. Inace na internetu nema fotografija Vispak logoa kvalitetne rezolucije. I sto je naj gore Vispak web stanica ne izlazi medu prvim rezultatima na sajtovima za pretragu.
Onda nemaju informacije za medije, bez cega se danas ne moze. Onda reklame Vispaka koje se mogu gledati na Youtube-u nemaju na njihovoj web stranici, to je katastrofa. A bilo bi super da imaju video filmove, o kafi, nesto a la "Enjoy Life & Bosnia and Herzegovina"... Ima dosta toga sto se moze uraditi. U Bosni ima dosta kretivni i talentovanih ljudi, i stvarno mogu se uraditi fantasticne stvari.Sa samo malo zelje.
Ambalaza prozivoda je zivotne vaznosti za prodaju. Pakovanje Bosnia kafe je prilicno dobro, zlatna Dzezva je vise postala klasika ali za druge proizvode treba nesto poduzeti. Na primjer Bosnia Kafa, posto je vrlo prigodna da bude poklon mogla bi da se prodaje i u fino dizajniranim metalnim kutijama...
Mislim da Vispak ne treba da bude zadovoljan sa "malo", vec treba da zahtjeva "vise" i da radi sa tom motivacijom. Treba da prati svjetske trendove, napredke i novosti u marketingu i da bude pionir i primjer u BIH. Ovo pisem jer mislim da je to moguce.
Ovaj video dole o Vipsak kompaniji je dosadan, bez ikakve posebnosti, i privlacnosti. A reklama kafe je primjer kako reklama ne treba biti. Na zalost ovaj materijal ne pristoji ovoj kompaniji.
A evo nekoliko pozitivnih primjera kako reklame trebaju biti. Atmosfera, sta proizvod prestavlja... Osjecaj da ce vam taj proizvod dodati nesto lijepo, pozitivno u zivot... Kafa nije samo kafa, kolac nije samo kolac, namaz nije samo namaz ... to je nacini zivota koji privlaci ljude, u kojem ljudi zele da budu. Atmosfera, nacin zivota, detalji u reklami Vispak kafe nisu onakvi da bi ljudi zazeljeli da imaju to, jer to vec imaju. Proizvod u reklami treba da im ponudi nesto sto nemaju pa da bi kupili.
Znam da je ovaj post predug ali sada nadoh ovaj clanak u Oslobodjenju pa da ga podjelim s vama jer ovo su stvarno super vijesti :
Poslovanje Vispaka u prošloj godini: Plasman povećan za 30 posto
Plan za 2012. je nastavak povećanja proizvodnje i plasmana za 10 posto u odnosu na 2011, uz značajnije povećanje izvoza
Neto realizacija bosanskohercegovačke prehrambene industrije Vispak d.d. u 2011. iznosila je 23.717.621,06 KM, što je za 30 posto bolji rezultat u odnosu na 2010. godinu. "Ispunili smo obećanja i prebacili vlastita očekivanja. Svi segmenti proizvoda Vispaka zabilježili su porast proizvodnje i prodaje, a u prvi plan je došla snaga Vispakovih brendova. Prednjači svakako brend Zlatna džezva, koja ove godine bilježi 40 godina postojanja, ali ne zaostaju niti brendovi iz Vispakovog programa 'Bosanske kuhinje', kao što su begova čorba, tarhana i vita začini i dodaci jelima, te proizvodi čokoladnog programa sa brendovima club čokolada i kremnog namaza chocomilk", kazao je Rusmir Hrvić, direktor Vispaka. Plan za 2012. je nastavak povećanja proizvodnje i plasmana za 10 posto u odnosu na 2011, uz značajnije povećanje izvoza. "Usljed prilično nepovoljne privredne situacije u kojoj se nalazi bh. privreda, primorani smo korigirati naše planove za tekuću godinu. Šansu, međutim, vidimo u razvoju postojećih proizvoda, plasmanu na tržište novih brendova, osvajanju novih tržišta i izvozu. Raduje nas činjenica da smo na dobrom putu i da smo u stanju kapitalizirati vlastite konkurentske prednosti koje se temelje na našoj kompetentnosti za pravu bosansku kafu, bosansku kuhinju kao istinskog spoja tradicionalnog i modernog", pojasnio je Hrvić.
Vispak je naj poznatiji po svojoj kafi "Zlatna Dzezva" kao sto sam to vec pisala ovdje. Ali pored kafe imaju siroki izbor proizvoda koji su skupljeni pod grupama :
- Krem
-Cokoladni Program
- Snack
-Caj
- Juhe i zacini
- Slatki i praskasti program
- Ostali Proizvodi
Super je to sto proizvode razne vrste proizvoda ali mislim da zbog toga nemaju fokus koji bi trebali imati za uspjeh. Za Vispak mislim da je ipak kafa naj vazniji proizvod i ne vidim razlog zasto Vispak ne bih bio dominantan na trzistu kafe u BIH a i u citavoj regiji. Ali za to treba fokus, koncentracija i dobar, kvalitetan marketing.
Za web stranicu Vispaka ne zelim reci da je totalno grozna, imaju opis proizvoda, pakovanja, gramaza... Ali dizajn stranice, sadrzaj pocetne stranice nije bas sjajan. Trebalo bi biti mnogo mnogo bolje! Na web stranici nemaju velikih i kvalitetnih fotografija proizvoda, nema fotografije logoa kompanije sto je veliki minus. Inace na internetu nema fotografija Vispak logoa kvalitetne rezolucije. I sto je naj gore Vispak web stanica ne izlazi medu prvim rezultatima na sajtovima za pretragu.
Onda nemaju informacije za medije, bez cega se danas ne moze. Onda reklame Vispaka koje se mogu gledati na Youtube-u nemaju na njihovoj web stranici, to je katastrofa. A bilo bi super da imaju video filmove, o kafi, nesto a la "Enjoy Life & Bosnia and Herzegovina"... Ima dosta toga sto se moze uraditi. U Bosni ima dosta kretivni i talentovanih ljudi, i stvarno mogu se uraditi fantasticne stvari.Sa samo malo zelje.
Ambalaza prozivoda je zivotne vaznosti za prodaju. Pakovanje Bosnia kafe je prilicno dobro, zlatna Dzezva je vise postala klasika ali za druge proizvode treba nesto poduzeti. Na primjer Bosnia Kafa, posto je vrlo prigodna da bude poklon mogla bi da se prodaje i u fino dizajniranim metalnim kutijama...
Mislim da Vispak ne treba da bude zadovoljan sa "malo", vec treba da zahtjeva "vise" i da radi sa tom motivacijom. Treba da prati svjetske trendove, napredke i novosti u marketingu i da bude pionir i primjer u BIH. Ovo pisem jer mislim da je to moguce.
Ovaj video dole o Vipsak kompaniji je dosadan, bez ikakve posebnosti, i privlacnosti. A reklama kafe je primjer kako reklama ne treba biti. Na zalost ovaj materijal ne pristoji ovoj kompaniji.
A evo nekoliko pozitivnih primjera kako reklame trebaju biti. Atmosfera, sta proizvod prestavlja... Osjecaj da ce vam taj proizvod dodati nesto lijepo, pozitivno u zivot... Kafa nije samo kafa, kolac nije samo kolac, namaz nije samo namaz ... to je nacini zivota koji privlaci ljude, u kojem ljudi zele da budu. Atmosfera, nacin zivota, detalji u reklami Vispak kafe nisu onakvi da bi ljudi zazeljeli da imaju to, jer to vec imaju. Proizvod u reklami treba da im ponudi nesto sto nemaju pa da bi kupili.
Znam da je ovaj post predug ali sada nadoh ovaj clanak u Oslobodjenju pa da ga podjelim s vama jer ovo su stvarno super vijesti :
Poslovanje Vispaka u prošloj godini: Plasman povećan za 30 posto
Plan za 2012. je nastavak povećanja proizvodnje i plasmana za 10 posto u odnosu na 2011, uz značajnije povećanje izvoza
Neto realizacija bosanskohercegovačke prehrambene industrije Vispak d.d. u 2011. iznosila je 23.717.621,06 KM, što je za 30 posto bolji rezultat u odnosu na 2010. godinu. "Ispunili smo obećanja i prebacili vlastita očekivanja. Svi segmenti proizvoda Vispaka zabilježili su porast proizvodnje i prodaje, a u prvi plan je došla snaga Vispakovih brendova. Prednjači svakako brend Zlatna džezva, koja ove godine bilježi 40 godina postojanja, ali ne zaostaju niti brendovi iz Vispakovog programa 'Bosanske kuhinje', kao što su begova čorba, tarhana i vita začini i dodaci jelima, te proizvodi čokoladnog programa sa brendovima club čokolada i kremnog namaza chocomilk", kazao je Rusmir Hrvić, direktor Vispaka. Plan za 2012. je nastavak povećanja proizvodnje i plasmana za 10 posto u odnosu na 2011, uz značajnije povećanje izvoza. "Usljed prilično nepovoljne privredne situacije u kojoj se nalazi bh. privreda, primorani smo korigirati naše planove za tekuću godinu. Šansu, međutim, vidimo u razvoju postojećih proizvoda, plasmanu na tržište novih brendova, osvajanju novih tržišta i izvozu. Raduje nas činjenica da smo na dobrom putu i da smo u stanju kapitalizirati vlastite konkurentske prednosti koje se temelje na našoj kompetentnosti za pravu bosansku kafu, bosansku kuhinju kao istinskog spoja tradicionalnog i modernog", pojasnio je Hrvić.
3.2.12
Drzavljanstvo
Rijec ciji korjen je ocito rijec "drzava". Znaci drzavljani, ljudi koji imaju drzavljanstvo jedne drzave su ljudi koji pripadaju toj "drzavi", ne jednom gradu, regiji ili entitetu vec DRZAVI.
Dali je ovo gore toliko komplikovano da neki ljudi to ne razumiju? Ili se prave budale i rade kako njima pase?
Jezik je nesto nevjerovatno, snazno, carobno, efikasno, komplikovano, korisno, opasno... Opasno je zato sto ljudi nekad nisu svjesni koliko je jezik utjecajan na nas nacin razmisljanja. A posebno za nas u Bosni i Hercegovini, jezik je vitalan. Ne govorim o mjenjanu jezika vec o nacinu koristenja jezika.
Najbolji primjer za vaznost jezika je po meni kada pricamo o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Po meni velika je greska kada kazemo "Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu." ili " Hrvati su strusili Stari Most. " Kada se spominju desavajna u Drugom Svjetskom Ratu dali se spominju samo "Njemci" ili "Njemacka". Ne, uvijek se "Njemacka" ili "Njemci" spominju sa pridjevom "Nacisticka/Nacisticki" ili se jednostavno se kaze "Nacisti" tako da se obiljeze svi oni koji su bili nacisti a ne svi ljudi koji su Njemci, i to je logicno i pravilno. A ovaj nacin razmisljanja je vrlo vazan za Bosnu i Hercegovinu u kojoj spominjemo dva entiteta, tri ustavna naroda, manjine, Srbe, Hrvate, Bosnjake, Bosance i ostale...
"Agresiju na Bosnu i Hercegovinu su izvrsili Cetnici/Srpski Cetnici".
"Stari Most su strusile Ustase/Hrvatske Ustase".
Mislim da je ovo mnogo pravilniji i pametniji nacin izrazivanja.
Kako sebe zovemo i to je vrlo vazno, jer to nisu samo rijeci, te rijeci se pretvaraju u misli, u kolektivnu podsvjest a onda u stvarnost. U jednoj drzavi ne moze biti hiljadu rijeci da se opise pripadanje jednoj zemlji, drzavljanstvo.
Drzavljani Bosne i Hercegovine, Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Bosanci i Hercegovci... Sve je ovo namjerno stvorena konfuzija, jer u jednoj drzavi ne moze biti ovliko rijeci da se opise drzavljanstvo.
Mi smo svi Bosanci i Hercegovci ili hajde kratko da kazemo Bosanci sa razlicitim vjerskim opredjeljenjima: Muslimani, Katolici, Pravoslavci, Zidovi, Ateisti, Deisti, Budisti... I to je tako jednostavno. Ali nazalost svi se hvatamo u zamku jezika koji neko diktira i dozvoljujemo da nas neko koristi.
Ovo je prvi put da na ovom blogu ulazim u ovakve teme ali danas sam to morala kada sam procitala vjest o prijedlogu da se na licnim kartama pise "entitesko drzavljanstvo". Pa ove ovo je oksimoron i ovi ljudi, polticari ozbiljno pricaju o tome.
Hajde neke razumjem, svi znamo sta im je cilj ali sta je s ovim sto glume da im je stalo do Bosne i Hercegovine? Kako je ovo nisko i odvratno? Ovo je izdaja.
Dali je ovo gore toliko komplikovano da neki ljudi to ne razumiju? Ili se prave budale i rade kako njima pase?
Jezik je nesto nevjerovatno, snazno, carobno, efikasno, komplikovano, korisno, opasno... Opasno je zato sto ljudi nekad nisu svjesni koliko je jezik utjecajan na nas nacin razmisljanja. A posebno za nas u Bosni i Hercegovini, jezik je vitalan. Ne govorim o mjenjanu jezika vec o nacinu koristenja jezika.
Najbolji primjer za vaznost jezika je po meni kada pricamo o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Po meni velika je greska kada kazemo "Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu." ili " Hrvati su strusili Stari Most. " Kada se spominju desavajna u Drugom Svjetskom Ratu dali se spominju samo "Njemci" ili "Njemacka". Ne, uvijek se "Njemacka" ili "Njemci" spominju sa pridjevom "Nacisticka/Nacisticki" ili se jednostavno se kaze "Nacisti" tako da se obiljeze svi oni koji su bili nacisti a ne svi ljudi koji su Njemci, i to je logicno i pravilno. A ovaj nacin razmisljanja je vrlo vazan za Bosnu i Hercegovinu u kojoj spominjemo dva entiteta, tri ustavna naroda, manjine, Srbe, Hrvate, Bosnjake, Bosance i ostale...
"Agresiju na Bosnu i Hercegovinu su izvrsili Cetnici/Srpski Cetnici".
"Stari Most su strusile Ustase/Hrvatske Ustase".
Mislim da je ovo mnogo pravilniji i pametniji nacin izrazivanja.
Kako sebe zovemo i to je vrlo vazno, jer to nisu samo rijeci, te rijeci se pretvaraju u misli, u kolektivnu podsvjest a onda u stvarnost. U jednoj drzavi ne moze biti hiljadu rijeci da se opise pripadanje jednoj zemlji, drzavljanstvo.
Drzavljani Bosne i Hercegovine, Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Bosanci i Hercegovci... Sve je ovo namjerno stvorena konfuzija, jer u jednoj drzavi ne moze biti ovliko rijeci da se opise drzavljanstvo.
Mi smo svi Bosanci i Hercegovci ili hajde kratko da kazemo Bosanci sa razlicitim vjerskim opredjeljenjima: Muslimani, Katolici, Pravoslavci, Zidovi, Ateisti, Deisti, Budisti... I to je tako jednostavno. Ali nazalost svi se hvatamo u zamku jezika koji neko diktira i dozvoljujemo da nas neko koristi.
Ovo je prvi put da na ovom blogu ulazim u ovakve teme ali danas sam to morala kada sam procitala vjest o prijedlogu da se na licnim kartama pise "entitesko drzavljanstvo". Pa ove ovo je oksimoron i ovi ljudi, polticari ozbiljno pricaju o tome.
Hajde neke razumjem, svi znamo sta im je cilj ali sta je s ovim sto glume da im je stalo do Bosne i Hercegovine? Kako je ovo nisko i odvratno? Ovo je izdaja.
1.2.12
Elektronska knjiga
Aparat prema kojem sam konacno malo popustila i sada polako vagam dali da ga kupim. Iako sam fan papirnih, klasicnih knjiga i njihovog mirisa, teksture, osjecaja i skupljanja knjiga moram na kraju priznati da i elektronske knjige imaju dosta prednosti.
Sve knjige koje imam strasno volim, imam ljubav prema svakoj knjizi. Ali gledajte ove ironije, sve te moje knjige, od prilike desetak sanduka zatrpane su u skladistu u jednoj drugoj zemlji. Ta ideja me izluduje ali kako stvari stoje jos dugo vremena necu doci do svojih knjiga.
Nekada mi dode na pamet neka knjiga, hocu da je uzmem, prelistam, procitam neki dio, da se podsjetim ali to nemogu i to mi strasno fali. A de ne govorim za rijecnike i neke specificne knjige koje mi cesto zatrebaju. Sve mi to strasno fali jer knjige su naj veca inspiracija za mene.
Kao ljubitelj knjiga ali i elektronike i novosti prvo mi je muz sebi kupio Kindle sredinom prosle godine i ostao je veoma zadovoljan. Dok ja citam "Steve Jobs by Walter Isaacson" u papirnoj verziji, mucim se jer ne mogu da je nosim sa sobom kada negdje krenem jer je preteska, a najvise vremena imam da citam kada sam na putu, on je vec istu knjigu koju smo poceli citati u isto vrijeme u elektronskoj verziji zavrsio jer je mogao da je nosi sa sobom. E tu su me ovi aparati namamili, jer uvjek imam taj problem sa preteskim knjigama. Plus dosta knjiga vam je uvjek pod rukom, iako to ne daje isti osjecaj kao prave knjige.
Kindle mi se svida jer ekran nije svjetal kao ekran kompjutera, iPad-a ili telefona vec bas daje osjecaj papira i ne zamara oci. Losa stvar je sto se na Amazon-u nemogu bas naci knjige na Bosanskom, Srpskom ili Hrvatskom jeziku. Posto ja citam vecinom na Engleskom to mi nebi bio problem ali za one koje planiraju citati na nasem moram reci da je to stvarno lose. Doduse pdf dokumenti se mogu citati na Kindle-u a ima dosta web stranica koje nude bezplatne pdf verzije knjiga ali tu je lose sto je vrlo tesko ili cak nemoguce naci knjigu koju zelite.
Osim Kindle-a na trzistu ima dosta razlicitih elektronskih knjiga. Sony, Samsung, Kobo, Sigmatek su neke kompanije koje nude elektrosnke knjige. Ne znam karaktersitike proizvoda od ovih kompanija ali negativna osobina Amazon-ovog Kidnle-a je da ne pusta da kupujete knjige sa drugih web stranica vec samo od njih, sto mi se nesvida. Taj mentalitet koji zeli da me veze i tjera da kupujem samo odnjih mrzim. Da je Kindle jedini proizvod na trzsitu to bi bilo lose ali srecom ima konkurencije.
Jos jedan plus elektronskih knjiga je sto su mnogo jeftinije nego papirne. A jos jedna losa stvar je, vezano za teme koje sam pisala o Facebook-u i Google-u je sto kompanije mogu da prate sta citate, i ta ideja mi se jednostavno ne svida. Privatnost je sveta.
Sta vi mislite o elektronskim knjigama?
Sve knjige koje imam strasno volim, imam ljubav prema svakoj knjizi. Ali gledajte ove ironije, sve te moje knjige, od prilike desetak sanduka zatrpane su u skladistu u jednoj drugoj zemlji. Ta ideja me izluduje ali kako stvari stoje jos dugo vremena necu doci do svojih knjiga.
Nekada mi dode na pamet neka knjiga, hocu da je uzmem, prelistam, procitam neki dio, da se podsjetim ali to nemogu i to mi strasno fali. A de ne govorim za rijecnike i neke specificne knjige koje mi cesto zatrebaju. Sve mi to strasno fali jer knjige su naj veca inspiracija za mene.
Kao ljubitelj knjiga ali i elektronike i novosti prvo mi je muz sebi kupio Kindle sredinom prosle godine i ostao je veoma zadovoljan. Dok ja citam "Steve Jobs by Walter Isaacson" u papirnoj verziji, mucim se jer ne mogu da je nosim sa sobom kada negdje krenem jer je preteska, a najvise vremena imam da citam kada sam na putu, on je vec istu knjigu koju smo poceli citati u isto vrijeme u elektronskoj verziji zavrsio jer je mogao da je nosi sa sobom. E tu su me ovi aparati namamili, jer uvjek imam taj problem sa preteskim knjigama. Plus dosta knjiga vam je uvjek pod rukom, iako to ne daje isti osjecaj kao prave knjige.
Kindle mi se svida jer ekran nije svjetal kao ekran kompjutera, iPad-a ili telefona vec bas daje osjecaj papira i ne zamara oci. Losa stvar je sto se na Amazon-u nemogu bas naci knjige na Bosanskom, Srpskom ili Hrvatskom jeziku. Posto ja citam vecinom na Engleskom to mi nebi bio problem ali za one koje planiraju citati na nasem moram reci da je to stvarno lose. Doduse pdf dokumenti se mogu citati na Kindle-u a ima dosta web stranica koje nude bezplatne pdf verzije knjiga ali tu je lose sto je vrlo tesko ili cak nemoguce naci knjigu koju zelite.
Osim Kindle-a na trzistu ima dosta razlicitih elektronskih knjiga. Sony, Samsung, Kobo, Sigmatek su neke kompanije koje nude elektrosnke knjige. Ne znam karaktersitike proizvoda od ovih kompanija ali negativna osobina Amazon-ovog Kidnle-a je da ne pusta da kupujete knjige sa drugih web stranica vec samo od njih, sto mi se nesvida. Taj mentalitet koji zeli da me veze i tjera da kupujem samo odnjih mrzim. Da je Kindle jedini proizvod na trzsitu to bi bilo lose ali srecom ima konkurencije.
Jos jedan plus elektronskih knjiga je sto su mnogo jeftinije nego papirne. A jos jedna losa stvar je, vezano za teme koje sam pisala o Facebook-u i Google-u je sto kompanije mogu da prate sta citate, i ta ideja mi se jednostavno ne svida. Privatnost je sveta.
Sta vi mislite o elektronskim knjigama?
27.1.12
Privatnost na internetu, to je nesto sto nazalost ne postoji. To nam ne treba neko reci ili o tome ne trebamo citati jer to dozivljavamo svi. Kada na primjer posjetim stranicu jedne kompanije obuce, cipele koje sam pogledala, bas iste te mi se pojavljuju sedmicama na reklamama kada posjecujem neke druge web stranice. I onda mi se i te cipele, i ta kompanije, i internet i sve zgadi.
Danas mi je dan poceo sa losim vijestima o internetu.Citala sam i prije o Google-ovom novom pravilniku i principima ali danas kadam sam usla na moj "blogger" racun nisam se susrela sa standardnom stranicom mog bloga vec sa informacijom o Google-ovim novim pravilnikom "One policy, one Google experience" (Jedan pravilnik, jedno Google iskustvo) koji ce stupiti na snagu 1 Marta 2012. I nije mi bilo mrsko bas da sjednem i procitam o cemu se radi, sta je taj novi pravilnik.
Prije nego sto pocnem o pravilniku bilo bo korisno da napisem listu glavnih Google-ovih proizvoda/servisa:
- Google search
- Google maps
- Blogger
-Chrome
- Gmail
-Adsense
-Youtube
- Google Checkout
- Google Translate
- Picasa Web Albums
- Google+
-Google analytics
-Android (operativni sistem za mobitele)
E sada... Google je prije imao poseban pravilnik za svaki ovaj servis, a od 1 Marta 2012 bice samo jedan pravilnik koji ce vaziti za sve Google-ove proizvode. I sto je naj gore mi korisnici nemamo drugu opciju nego prihvatiti ovo ili ne koristiti Google proizvode.
Prema novom pravilniku Google ce moci da skuplja informacije o servisima koje koristimo i moce koristiti te informacije da nam pruzi "bolje usluge" na svim Google proizvodima, kao na primjer pruzanje reklama i sadrzaja vezanih za nasa prijasnja iskustva na Google-u. Znaci Google ce sakupljati infomracije kao sto su vrsta aparata koji koristite (vrsta kompjutera, telefona koji koristite), lokacija, broj telefona, broj koji ste zvali, vrijeme i trajanje razgovora, sms poruke, IP adresa, vrsta browsera, postavke hardwarea, datum i vrijeme vase pretrage, sve informacije (ukljucujuci privatne) na vasem aparatu, na koje reklame ste klniknuli....
A kako ce Google koristiti ove skupljene informacije? Kako stoji na njihovoj web stranici oni ce ovo koristiti da da poboljsaju postojace i stvaraju nove usluge, da nam pruzaju uskladeniji sadrzaj, uskladenije reklame i da nam olaksaju dijeljenje sadrzaja sa nasim prijateljima...
Ocigledno je da je ovo kardinalni potez u Google-ovom ratu sa Facebook-om. A bas zandjih dana kruzile su vijesti kako Google na pretragma pruza prioritet rezultatima sa Google+ umjesto Facebook-a i Twitter-a, sto znaci da ne pruza prave rezultate vec da ih manipulira. A uzvrat tome Twitter i Facebook su stvorili novi instrument koji su nazvali "Don't Be Evil" i koji vraca prve rezultate na vasu pretragu.
Druga losa vijest danas je bila da Twitter zapocinje cenzuru prilgodenu posebno za neke drzave i da to izgleda kao slabljenje Twitter-ovog opredjeljenja sa sloboni govor. Twitter se siri u nove drzave, zeli da dobije nove korisnike i da zaradi vise para ali u nekim drzavama ima neke prepreke i onda tu na scenu izlazi cenzura. Ono sto vladari nekih zemalja ne zele da se prica, da se raspravlja moze se lako cenzurisati.
Tema se rasirila dosta, hajde da sve povezem. Iako je moj privatni Google racun odvojen od ovog bloga, ipak razmisljam o drugim alternativama i da se skroz ispisem iz Google-a.Ja sam izbrisala Google search engine i pocela koristiti drugu. Moram priznati da je teze naci ono sto trazim ali mislim da vrijedi truda.
Danas mi je dan poceo sa losim vijestima o internetu.Citala sam i prije o Google-ovom novom pravilniku i principima ali danas kadam sam usla na moj "blogger" racun nisam se susrela sa standardnom stranicom mog bloga vec sa informacijom o Google-ovim novim pravilnikom "One policy, one Google experience" (Jedan pravilnik, jedno Google iskustvo) koji ce stupiti na snagu 1 Marta 2012. I nije mi bilo mrsko bas da sjednem i procitam o cemu se radi, sta je taj novi pravilnik.
Prije nego sto pocnem o pravilniku bilo bo korisno da napisem listu glavnih Google-ovih proizvoda/servisa:
- Google search
- Google maps
- Blogger
-Chrome
- Gmail
-Adsense
-Youtube
- Google Checkout
- Google Translate
- Picasa Web Albums
- Google+
-Google analytics
-Android (operativni sistem za mobitele)
E sada... Google je prije imao poseban pravilnik za svaki ovaj servis, a od 1 Marta 2012 bice samo jedan pravilnik koji ce vaziti za sve Google-ove proizvode. I sto je naj gore mi korisnici nemamo drugu opciju nego prihvatiti ovo ili ne koristiti Google proizvode.
Prema novom pravilniku Google ce moci da skuplja informacije o servisima koje koristimo i moce koristiti te informacije da nam pruzi "bolje usluge" na svim Google proizvodima, kao na primjer pruzanje reklama i sadrzaja vezanih za nasa prijasnja iskustva na Google-u. Znaci Google ce sakupljati infomracije kao sto su vrsta aparata koji koristite (vrsta kompjutera, telefona koji koristite), lokacija, broj telefona, broj koji ste zvali, vrijeme i trajanje razgovora, sms poruke, IP adresa, vrsta browsera, postavke hardwarea, datum i vrijeme vase pretrage, sve informacije (ukljucujuci privatne) na vasem aparatu, na koje reklame ste klniknuli....
A kako ce Google koristiti ove skupljene informacije? Kako stoji na njihovoj web stranici oni ce ovo koristiti da da poboljsaju postojace i stvaraju nove usluge, da nam pruzaju uskladeniji sadrzaj, uskladenije reklame i da nam olaksaju dijeljenje sadrzaja sa nasim prijateljima...
Ocigledno je da je ovo kardinalni potez u Google-ovom ratu sa Facebook-om. A bas zandjih dana kruzile su vijesti kako Google na pretragma pruza prioritet rezultatima sa Google+ umjesto Facebook-a i Twitter-a, sto znaci da ne pruza prave rezultate vec da ih manipulira. A uzvrat tome Twitter i Facebook su stvorili novi instrument koji su nazvali "Don't Be Evil" i koji vraca prve rezultate na vasu pretragu.
Druga losa vijest danas je bila da Twitter zapocinje cenzuru prilgodenu posebno za neke drzave i da to izgleda kao slabljenje Twitter-ovog opredjeljenja sa sloboni govor. Twitter se siri u nove drzave, zeli da dobije nove korisnike i da zaradi vise para ali u nekim drzavama ima neke prepreke i onda tu na scenu izlazi cenzura. Ono sto vladari nekih zemalja ne zele da se prica, da se raspravlja moze se lako cenzurisati.
Tema se rasirila dosta, hajde da sve povezem. Iako je moj privatni Google racun odvojen od ovog bloga, ipak razmisljam o drugim alternativama i da se skroz ispisem iz Google-a.Ja sam izbrisala Google search engine i pocela koristiti drugu. Moram priznati da je teze naci ono sto trazim ali mislim da vrijedi truda.
Izvor slike : Gizmodo
19.1.12
Steve Jobs by Walter Isaacson
Biografija osnivaca "Apple" kompanije koju trenutno citam, osnovana na intervjuima sa Jobsom, njegovom, familijom. prijateljima, kolegama... Autor knjige je Walter Isaacson a knjiga je jednostavno nazvana "Steve Jobs".
Knjiga sadrzi oko 600 stranica, i zahvata citav zivot Jobs-a. Volim da citam biografije i moram reci da je ova super zanimljiva, jer nije samo zivotna prica jednog covjeka vec prica jedne kompanije i prica citave insdustrije kopmjutera. Koga interesuje kako smo danas na ovoj tacki sa kompjuterima neka jednostavno procita ovu knjigu, vrlo vrlo zanimljivo, ja je citam bez daha.
Necu da pricam o detaljima i sadrzaju ali moram reci da ova knjiga jednostavo daje inspiraciju i zelju za stvaranjem i osjecaj da je "sve moguce" samo ako to dovoljno zelimo.
Knjiga sadrzi oko 600 stranica, i zahvata citav zivot Jobs-a. Volim da citam biografije i moram reci da je ova super zanimljiva, jer nije samo zivotna prica jednog covjeka vec prica jedne kompanije i prica citave insdustrije kopmjutera. Koga interesuje kako smo danas na ovoj tacki sa kompjuterima neka jednostavno procita ovu knjigu, vrlo vrlo zanimljivo, ja je citam bez daha.
Necu da pricam o detaljima i sadrzaju ali moram reci da ova knjiga jednostavo daje inspiraciju i zelju za stvaranjem i osjecaj da je "sve moguce" samo ako to dovoljno zelimo.
Christie's
Prvi post 2012 godine je o aukcijskoj kuci "Christie's". Pisala sam o Sotheby's-u pa nemoze da ne spomenem i ovu poznatu aukcijsku kucu koja isto tako potice iz Londona, a i rekordna aukcija nakita Elizabeth Taylor koja je odrzana proslog mejeseca u New Yorku mi je isto tako nametnula ovu temu.
Christie's je osnovana 1766 godine od strane James-a Christie-ja. Christie's danas ima 53 predstavnistva u 32 zemalja sirom svijeta. U Christie's se prodaju razne stvari kao fotografije, slike, sklupture, nakit, satovi, namjestaj, vina, knjige i jos dosta toga.
Evo nekoliko tacaka iz historije ove aukcijekse kuce:
1892 godine u Christie's je prodata prva impresionisticka slika koja je bila Degasova L'Absinthe sa cijenom od samo £189 i koja je danas izlozena u Louvre Muzeju u Parizu.
1958 godine Christie's otvara svoje prvo predstavnistvo u Rimu, 1968 u Zenevi a 1969 u Parizu i Tokiu.
1970 godine Velezquez-ova slika"Portrait of Juan Pereja" je prodata za £2.3 miliona, i to je prvo umjetnicko dijelo koje dostize cijenu vise od £ 1 miliona.
1980 godine Fordova Kolekcija Imresionistickih slika je prodata u New Yorku za $18.4 miliona, a iste godine kolekcija Leonardo da Vinci-jevih zapisa i crteza o kozmologiji i vodi je prodata isto u New yorku za $2.2 miliona.
1988 godine Van Gogh-ova slika "Portrait od Adelin Ravoux" prodata je u Christie's u New Yorku za $13.75 miliona, a Picassova slika "Acrobate et Jeune Arlequine" je prodata za £20.9 miliona u Christie's u Londonu.
2010 godine u Christie's je prodat "Apple 1" kompjuter koji su 1976 godine Steve Jobs i Steve Wozniak sastavili u garazi Steve-ovih roditelja i koji zapocinje revoluciju kompjutera.
A zadnja vazna aukcija u Christie's-u je bila prodaja kolekcije nakita Elizabeth Taylor Decembra 2011 i koja je premasila sva ocekivanja i dostigla rekordnu cijenu od £103 miliona. U kolekciji se nalazila historijska biserna ogrlica "La Peregrina" koju joj je poklonio tadasnji muz Richar Burton. Burton je tu ogrlicu kupio 1969 godine za $37.000 a ogrlica je na aukciji prodata za $11.8 miliona. "La Peregrina" je jedan od najpoznatijih i naj vecih bisera na svijetu sa historijom od 500 godina.
A diamantni prsten koji je isto kao "La Peregrina" bio poklon od Richarda Burton-a je prodat za $8.8 miliona.
Christie's je osnovana 1766 godine od strane James-a Christie-ja. Christie's danas ima 53 predstavnistva u 32 zemalja sirom svijeta. U Christie's se prodaju razne stvari kao fotografije, slike, sklupture, nakit, satovi, namjestaj, vina, knjige i jos dosta toga.
Evo nekoliko tacaka iz historije ove aukcijekse kuce:
1892 godine u Christie's je prodata prva impresionisticka slika koja je bila Degasova L'Absinthe sa cijenom od samo £189 i koja je danas izlozena u Louvre Muzeju u Parizu.
1958 godine Christie's otvara svoje prvo predstavnistvo u Rimu, 1968 u Zenevi a 1969 u Parizu i Tokiu.
1970 godine Velezquez-ova slika"Portrait of Juan Pereja" je prodata za £2.3 miliona, i to je prvo umjetnicko dijelo koje dostize cijenu vise od £ 1 miliona.
1980 godine Fordova Kolekcija Imresionistickih slika je prodata u New Yorku za $18.4 miliona, a iste godine kolekcija Leonardo da Vinci-jevih zapisa i crteza o kozmologiji i vodi je prodata isto u New yorku za $2.2 miliona.
1988 godine Van Gogh-ova slika "Portrait od Adelin Ravoux" prodata je u Christie's u New Yorku za $13.75 miliona, a Picassova slika "Acrobate et Jeune Arlequine" je prodata za £20.9 miliona u Christie's u Londonu.
2010 godine u Christie's je prodat "Apple 1" kompjuter koji su 1976 godine Steve Jobs i Steve Wozniak sastavili u garazi Steve-ovih roditelja i koji zapocinje revoluciju kompjutera.
A zadnja vazna aukcija u Christie's-u je bila prodaja kolekcije nakita Elizabeth Taylor Decembra 2011 i koja je premasila sva ocekivanja i dostigla rekordnu cijenu od £103 miliona. U kolekciji se nalazila historijska biserna ogrlica "La Peregrina" koju joj je poklonio tadasnji muz Richar Burton. Burton je tu ogrlicu kupio 1969 godine za $37.000 a ogrlica je na aukciji prodata za $11.8 miliona. "La Peregrina" je jedan od najpoznatijih i naj vecih bisera na svijetu sa historijom od 500 godina.
A diamantni prsten koji je isto kao "La Peregrina" bio poklon od Richarda Burton-a je prodat za $8.8 miliona.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)